Potuljenost, prozivka i polemika
Ako bi Veselin Simonović bio u pravu u svojoj tezi da predsednik države treba da izbegava medije koji promovišu opskurne primitivce, onda bi predsednik prestao da daje intervjue i izjave „Blicu“koji, kao što znamo, uredno prenosi avanture učesnika rijelitija. Ponavljam ono što sam napisao prošlog utorka - to ne bi bilo dobro! Bolje da se predsednik ne bavi selekcijom medija, a mediji sami neka redukuju količinu primitivaca, onih sa društvene margine, kao i onih koje kolokvijalnom zovemo „društvenom elitom“. Na ovu moju tvrdnju Vesa odgovara da je ponosan što „Blic“daje mnogima (pa i mojoj malenkosti) slobodu da pišu, a da mu je žao zbog starleta. Zahvalan sam i na slobodi i na starletama, ali to nije odgovor na dilemu koja glasi: ako predsednik prestane da se obraća preko medija koji emituju rijelitije, treba li da iz upotrebe izbaci i dnevne novine koji pišu o junacima rijelitija?
Za čitaoce bi bilo korisnije da pročitaju odgovor nego ad hominem napad na moju malenkost, na šta je Vesa potrošio čitavu kolumnu.
Artur Šopenhauer u „Erističkoj dijalektici“savetuje učesnike debata da na ad hominem tj. na ličnu uvredu, odgovore istom merom. Ako bih to prihvatio, parirao bih Vesinoj uvredljivoj konstataciji (da „menjam prijatelje prema izbornim ciklusima u meri u kojoj mi je to isplativo“) tako što bih prišio Vesi potuljenu uvredu sličnog kalibra. Ne pada mi na pamet! Moj odnos prema pomenutoj i uvredljivoj falaciji, u bilo kojoj polemici, negativan je. Takav diskurs smatram alatom upravo onih koje Vesa naziva opskurnim primitivcima. Zato, koristim priliku da Vesi objasnim da ne sme da meša profesionalno i privatno, a njegovim kolegama (koje su ga, kako kaže, namolile da odgovori na moje „prozivke“) bih skrenuo pažnju da je „prozivka“kad bih ja npr. Veselina uvredio na način na koji je on pokušao da uvredi mene, a da nije „prozivka“kad se polemiše sa tezom iznetom u novinskom tekstu. Debata o tezi, stavu ili mišljenju nije „prozivka“, već polemika. Prozivka je iz zone delovanja polusveta, a polemika je dobra i korisna pojava, naravno, pod uslovom polemičari nisu potuljeni primitivci.
Zato ne razumem Vesu kad kaže da ne želi da mi odgovara dok ne pročita neki moj „kritičan osvrt“na vlast. Prvo, kad bismo on i ja bili politički istomišljenici, ne bi bilo ni potrebe da polemišemo. Uslov da uđemo u tu vrstu dijaloga jeste da ne mislimo isto. Drugo, svaki moj tekst je kritički osvrt na vlast. Naime, pojam „kritika“znači ocenjivanje, tj. razlikovanje onog što je dobro od onog što je rđavo. Kritika, znači, može imati pozitivnu i negativnu konotaciju. Problem je to što se uvrežilo mišljenje da kritika vlasti predstavlja trabunjanje, psovanje i majmunisanje koje dominira medijskim prostorom. Avaj! Hejt nije niti će ikad biti kritika. U opštoj kakofoniji mržnje i zlobe, a u skladu sa svojim skromnim mogućnostima, trudim se da ocenim ono što je, po mom sudu, od najveće važnosti za Srbiju i građane. Pažljivo pratim šta radi opozicija, ali pre svega - vlast, naročito Vučić. Pokušavam da uočim ozbiljne, opasne i strateške greške. Ali njih jednostavno nema. U pet godina vlasti, Vučić jeste pravio različite male i ne naročito bitne greške, ali kada je reč o krucijalnim pitanjima koja definišu evropski put Srbije, ekonomsko ozdravljenje, regionalno pomirenje i stabilnost, greške nije bilo. Tačnije, bilo je odličnih državničkih poteza i odluka. Ovo je jako dobra, ali horom histerika potpuno zaglušena vest. E sad, inteligentna osoba o ovome može argumentovano da polemiše sa mnom, primitivac može da me vređa. Svako prema svojim mogućnostima.
Pokušavam da uočim ozbiljne i strateške greške kod Vučića