Direktore, nazdravlje
# Deci nije mesto u kafanama, red je da to nauče i neki nastavnici
Kakvo je to veselje kada ste s decom kojoj predajete okruženi školskom tablom, stolicama i klupama...? Pa, nije još Sveti Sava. Nova godina je! Valjda je red da se to proslavi u malo opuštenijoj atmosferi. Možda neki disko klub u kojem bi se nastavnici prisetili nekih starih igranki, a momčići i devojčice okusili čari nešto zamračenije atmosfere?
Valjda se podrazumeva i normalno je da postoji neki sto, da konobar posluži piće, da se čuje muzika. Nastavnici i direktori su tu da mališane uvedu u svet odraslih, a ne samo da ih podučavaju istoriji, geografiji, srpskom jeziku... Igranje kola u sali za fizičko je ipak nešto što decu neće obradovati, a u tome se često slažu i roditelji. Postoji ipak zakon koji školske svečanosti reguliše, a pravila su sledeća: proslave školskih i državnih praznika, početka i kraja školske godine i male mature za učenike organizuju se u školi ili u dogovoru sa gradom u ustanovama kulture. Premda se tu ne spominje Nova godina, nadležni u Ministarstvu mišljenja su da bi u takvom duhu trebalo da budu i sve druge proslave. Možda roditelji koji su na sastanku savetu u školi „Dositej Obradović” u Umci izglasali da se njihova deca provesele za Novu godinu u restoranu ne poznaju članove zakona, ali kako to da se na zabranjenu proslavu odlučio i direktor Dragan Mišić? Čovek je bio „praktičan“- ustanove kulture su daleko od Umke, škola nema neke sjajne uslove za to, ali zato je kafana, tačnije restoran, blizu. Jednostavno - idemo, deco, pa veselje do ponoći. A sutra dođite u popodnevnu smenu, da ne ustajete rano, treba se i naspavati posle provoda! Stvari su, tako, otišle predaleko, što se nekim roditeljima s razlogom nije dopalo. Možda je ipak prerano da se osnovci uče provodu, da za istim stolovima sede i oni i njihovi nastavnici, da se do ponoći svi opuste... A onda ponovo u školske klupe po starom. Umesto obrazovanja i kulture, škola se bavi čistom zabavom. A to mladim glavama šalje ambivalentnu poruku: „Učite, učite, slušajte profesore. Ali kada izađete iz škole, znajte da to više ne važi. Samo smo se igrali, jer tako kao mora. Hajde da se sada malo provodimo kao odrasli ljudi“.