Gde smo, šta radimo?
Šta se to desilo pa su u protekla tri dana izostali naslovi u duhu lepe tradicije iz bliskih vremena: “Protest ispred RTS-a - udar na Vučića”! Gde su, šta rade oni koji su budili građane sa jutarnjih programa drekom da pozadina protesta “Podrži RTV” nije ništa drugo od pokušaja “rušenja”, pa čak i “ubijanja” Vučića? Iz koje pameti dolazi tumačenje da je okupljanje građana ispred zgrade Javnog servisa u Novom Sadu brutalni napad na predsednika Srbije, a da iza protesta ispred zgrade u Takovskoj 10 ne stoji ništa drugo osim nezadovoljstva uređivačkom politikom?
Verujem da obe ekspertize dolaze iz iste metodologije - “Manipulacija je Majka”. Naši stratezi su proračunali da će za decu biti najbolje da im se skuva verzija u kojoj su za sadržaj informativnog programa i meru zastupljenosti opozicije odgovorni Dragan Bujošević, Nenad Lj. Stefanović i Vladimir Vuletić i da ovog puta nema potrebe za pominjanjem Vučića. Uostalom, zar nam nije već toliko puta rečeno koliko je i on lično nezadovoljan tim “žutim” kadrovima.
Ukoliko zaista postoji takvo nezadovoljstvo onda bi bilo mnogo lakše razumeti da su se pristalice SNS-a pridružile svojim sugrađanima ispred zgrade televizije, nego što su izabrali da još jednom ponize sve urednike RTS-a dovodeći ih u nepriliku da gledaocima prenesu ovaj filigranski rad: “Srpska napredna stranka saopštava da sve tajkunske pare, laži, cirkuske predstave, obmane i uvrede nisu pomogle predstavnicima cele opozicije da pošalju ružnu sliku Srbije u svet. Građani Beograda i Srbije poslali su im jasnu i direktnu poruku da ne žele nikada više da stanu uz lopove i lažove, predstavnike lopovskotajkunske koalicije... Šta narod misli o Đilasu, Šapiću, Jeremiću, Jankoviću, Šutanovcu, Tadiću, Živkoviću i njihovom šefu Miškoviću dovoljno govori činjenica da večeras nisu uspeli da okupe ni 580 svojih članova i da je Siniša Mali imao više ljudi na tribini u Vreocima nego sva opozicija na večerašnjem protestu.”
Ovo delikatno saopštenje probranih reči je pročitano u nedelju uveče posle protesta koji je opozicija organizovala ispred zgrade RTS-a zbog neravnopravnog tretmana u predizbornim programima i informativnim emisijama. Osim što je savršena ilustracija jedinog načina na koji se građani Srbije, pa i Vreoca, obaveštavaju o aktivnostima opozicionih stranaka, ovo saopštenje otkriva i šta je za ljude iz informativne službe “lepo”. Trijumfujući što opoziciji nije uspelo da pošalje “ružnu” sliku u svet, pobrinuli su se da sroče pismo sazdano od poruka koje u tom svetu čijim vrednostima stremimo ne ispisuju ni autori anonimnih pretećih pisama sastavljenih od izrezanih slova iz štampe koja se ukrivo lepe oho lepkom na papir. Da li je moguće da Vladanka i Milenko ne znaju da se u tom svetu za koji brinu takve pošiljke nikad, baš nikad ne šalju s memorandumom vladajuće stranke na mejlove informativnih redakcija! Ubacuju se krišom u poštanske sandučiće ili ispod vrata, najčešće noću i s čarapom na glavi. Ne znam da li je ispred zgrade RTS-a bilo 580 ili pet hiljada osamsto građana, ali znam da je bilo petsto osamdeset puta manje nego što bi bilo lepo da ih je bilo. Ne mogu da zamislim lepšu sliku od one na kojoj bi se videlo milion građana okupljenih oko jednog jedinog zahteva - da budemo priznati kao javnost koja ima pravo da zna. Bio bi to sastanak svih pristalica građanskog prava na objektivno informisanje bez obzira kojoj listi ovih dana aplaudiraju. Na taj sastanak bi osim predsednika UO Vladimira Vuletića i Zorana Panovića došao i Dragan Bujošević. I Nenad Lj. Stefanović. Ne bi imali razloga da ne dođu. Mesto okupljanja ne bi bila ni Takovska, ni Nemanjina, ni Andrićev venac, našli bismo se na najlogičnijem mestu - u Beogradu! Ta slika bi bila remek-delo. Beograd bi pokazao sebi da je svet. A svetu je inače svejedno.
Sročili su pismo s porukom koju ne ispisuju ni autori anonimnih pretećih pisama