Orlovi, ponovite naš uspeh iz Nemačke
Na Svetskom prvenstvu pre 44 godine prošli smo u drugi krug, a za to i u Rusiji imamo realne šanse, kaže nekadašnji as Crvene zvezde i SFRJ.
Sa Stanislavom Karasijem listali smo album uspomena i prisetili se Svetskog prvenstva 1974. godine u Nemačkoj.
Zbog kultnog gola u poslednjim trenucima meča u Atini za pobedu nad Grcima (4:2), u kvalifikacijama za pomenuti Mundijal, bio je na vrhuncu slave. Mušterije su dolazile kod brice Zorana i tražile frizuru “a la Stane”.
- On me šiša od 1964. Danas njegov sin Zoran šiša mog zeta, unuka i sve moje drugare - priča Karasi za „Blic“.
Uoči Svetskog prvenstva, „plavi“su imali tri kvalitetne provere.
- Majko moja, kakav je gol Oblak dao Englezima. Bomba, golman Klemens nije ni trepnuo. U Mađarskoj smo uveličali oproštaj legendarnog Florijana Alberta. Pripreme su bile u Dujlovu kod Splita, već tada je počelo da puca po šavovima. Stvarali su se klanovi, bežalo se iz karantina, a pogibeljni startovi na treninzima su postali normalna pojava. Pored Marića, prednjačili su Mužinić i Rožić. Nisu birana sredstva da se obezbedi mesto na spisku putnika za Nemačku.
Mundijal smo započeli sa svetskim šampionom Brazilom. Širom Jugoslavije bila je opšta euforija. U školama su bili skraćeni časovi. Na “Vald stadionu” u Frankfurtu 62.000 ljudi. Pele je doneo “Zlatni globus” i predao ga Uveu Zeleru.
- Znao sam da Brazilci ne mogu daleko. Nije to bio onaj tim iz Meksika 1970. Pele se do poslednjeg trenutka dvoumio i na kraju odustao od povratka u reprezentaciju. Bili smo bolji, ređali šanse, ali završilo se bez golova. Sedeo sam na klupi i čupao kosu što mi ne daju da uđem i rešim. Ne mogu da se otmem utisku da je ta utakmica bila kao stvorena za mene.
Protiv Zaira, demonstracija sile. Bajević tri puta, Džajić, Šurjak, Katalinski, Bogićević, Oblak i Petković po jednom - 9:0. Rekordna pobeda u istoriji svetskih prvenstava.
- Otkriću vam detalj za koji niko ne zna. Posle meča sa Zairom, spakovao sam kofere i krenuo iz hotela. Na kapiji me zaustave Vujadin Boškov i Mile Kos, pitaju me o čemu se radi, ja kažem “pošto mogu i bez mene, ja odoh za Jugoslaviju”. Oni me odvuku na stranu, slože mi priču kako je to taktička zamisao, kako me Miljan Miljanić odmara za drugu fazu šampionata i ja legnem na rudu.
Karasi je protiv Škota dobio šansu i smestio je loptu iza golmana Dejvida Harvija - 1:1.
- Džo Džordan je izjednačio dva minuta pre kraja, ali nama je bod odgovarao za plasman u naredni krug.
Druga faza Mundijala i potpuni krah jugoslovenskih vedeta. Tri utakmice, tri poraza.
- Raspad sistema. Dešavalo se da do poslednjeg trenutka ne znamo ko je u timu. Kulminiralo je na sastanku kada nam je rečeno da od premija nema ništa. A dogovor je bio da nagradu iz kvalifikacija dobijemo u dinarima, a sve što zaradimo u Nemačkoj u markama. Bleki je podigao ruku iz zadnjeg reda, ustao i rekao: “Ja sam Vladislav Bogićević, fudbaler Crvene zvezde i reprezentacije Jugoslavije. Samo da znate da ću sve ovo što ste rekli nama na sastanku, da prenesem drugu Titu”. Kod Broza smo išli na prijem uoči meča sa Nemcima i Blekiju su dodelili nekoliko “telohranitelja” da se ne bi ponovo javio za reč (smeh).
Sa Nemcima po kratkom postupku. Brajtner i Miler (0:2). Sa Poljacima čudna utakmica i 1:2.
- Još čudniji penal koji sam napravio kod 0:0. Neko je izbacio loptu, Šarmah me je udario laktom u stomak, ja sam ga s leđa počistio po nogama i začuo pištaljku. Molio
sam boga da ne bude crveni. Sudija Glekner je izvadio karton, uneo mi se u lice rekao na nemačkom “svinjo jugoslovenska”. Pogledao sam i video da je žuti, lakne mi i odgovorim “danke” (hvala). Posle sam se iskupio i dao sjajan gol za 1:1, ali mi je poraz pokvario užitak.
Poput Blekija Bogićevića, ni Jovan - Kule Aćimović nije imao dlaku na jeziku. Jedini je digao glas i obrazložio mundijalski krah. Kaže “bitku smo izgubili van terena, kada je počela deoba para i obećanja”.
- U pravu je. Da su nama pre puta u Nemačku rekli otvoreno “idete da se borite za državu bez dinara nadoknade”, svi bismo oberučke prihvatili. Ali nismo dali da nas lažu i hvataju za nos.
Igrači su se pitali “zašto smo kukavice”.
- Posle svega u Nemačkoj, ostala je i jedna lepa satisfakcija za nas zvezdaše iz državnog tima. Sav novac koji smo dobili od Mudnijala uplatili smo za izgradnju autoputa Beograd-Niš.
Zatvaramo album uspomena uz poslednje pitanje: zašto ni na jedno svetsko prvenstvo ne možemo da odemo bez neke afere?
- Imam 72 godine i ništa me ne košta da kažem. Ako smem?
Slušamo...
- Loši smo ljudi. Svako gleda svoj interes i ne zanima nas da li ćemo sutra ostaviti nešto iza sebe.
Amin!