%ORNEDVWHUL 2EOLN YRGH
Amelija Pulen se zaljubljuje u čudovište iz močvare. To mi je prvo palo na pamet kada sam pogledao OBLIK VODE, uz koji stoji oskarovski prefiks najbolji.
MISLIM DA PRE dvadeset godina nijedan veliki studio ne bi dao pare za ovo a akademija nagradila, i da bi pre bio snimljen u domovini autora nego sa parama banaka i multinacionalnih korporacija koje kontrolišu i usmeravaju filmsku industriju. Tako nešto se desilo kada je 2006. Giljermo del Toro u špansko-meksičkoj produkciji režirao PANOV LAVIRINT, iako je za plebs prethodno isporučio profitabilne horor hitove MIMIKRIJA, BLEJD 2 i HELBOJ. Vremena se menjaju i depadans ogranci mejdžorsa poput FOX SEARCHLIGHTA ulaze na teren koji su nekada kontrolisale izvorno nezavisne kuće MIRAMAX, odnosno WEINSTEIN, a znamo kako je njihov tvorac izopšten iz filmske zajednice.
OBLIK VODE je put u središte mašte Giljerma del Tora, bajkovito ostvarenje nalik sanjarenju deteta koje gostuje u telu i umu odrasle osobe, beznadežno zaljubljene u pokretne slike velikog i malog ekrana kojima daje pitak omaž. Glavna junakinja nema moć govora i doima se kao zvezda nemog filma. Stanuje u uzanom potkrovlju starog bioskopa i živi dnevnu rutinu u svom malom začaranom svetu, koju remeti opšta uzbuna u strogo poverljivom istraživačkom centru, gde pedantno riba hodnike i toalete i gleda svoja posla. To se menja kada ambiciozni bezbednjak donese misteriozno biće na ispitivanje koje brutalno tretira kao zatvorenika u Gvantanamu. Radnja je, ne slučajno, smeštena u rane šezdesete dvadesetog veka, vrhunac Hladnog rata, kada su se Amerikanci i Sovjeti utrkivali ko će pre do Meseca i kubanske obale. Vodeno stvorenje i čistačica se prepoznaju, razumeju i razviju emocije, iako oboje ne govore jezikom ljudi. Scenario ih postepeno stavlja u obruč nekoliko efektnih epizodnih likova. Na putu do kraja “živeli su srećno i dugovečno” Giljermovu “lepoticu i zver” prati lice negativca (Majkl Šenon), dobroćudni blagi komšija (Ričard Dženkins) i požrtvovana koleginica koja izgleda kao domaćica iz crtaća s Tomom i Džerijem. Ovo je bez sumnje Del Torov najličniji rad, koji u tandemu sa PANOVIM LAVIRNITOM predstavlja njegovu preciznu umetničku krvnu sliku sa mnogo detalja koji se kriju u brižljivo urađenoj scenografiji, kostimu, masci i odabranim bojama.
Naslovi sa Venecijanske mostre (ČOVEK PTICA, POD LUPOM, LA LA LEND, OBLIK VODE) slavno prolaze kod članova američke akademije poslednjih godina i uži izbor za Oskara sve više liči na završnicu evropskog filmskog festivala, a ne na trijumf repertoarskog filma na kome je izgrađen Holivud. Možda je zato nedavni prenos iz “Kodak teatra” imao najmanji rejting u istoriji.