U Prištini se priča o razgraničenju
O ideji razgraničenja sve više se priča i piše u Prištini, u kojoj je vladina komisija počela sa pripremama za “korekciju granica”, dok je Institut za istraživanja i razvoj politike napravio studiju mogućih rešenja kosovskog pitanja.
Članovi komisije kosovske vlade pripremaju se za obeležavanje linije sa centralnom Srbijom, što je potvrdio njen predsednik Špejtim Bulići i dodao da se to radi na zahtev premijera Ramuša Haradinaja i da “ne vidi prepreku za obeležavanje granične linije”. S druge strane, Kosovski institut za istraživanje politike (KIPRED) objavio je studiju u kojoj je izdvojeno pet konkretnih modela za rešavanje kosovskog čvora - podela ili razmena teritorija, model dve Nemačke, model Britanije i Irske, model južnog Tirola, ali i ono što nazivaju “hrvatsko-jugoslovenskim/ srpskim” modelom.
PODELA ILI RAZMENA TERITORIJA
Zanimljivo je da se od svih rešenja u istraživanju najšire i najpodrobnije govori o podeli, odnosno razmeni teritorija. Navodi se da je reč o rešenju o kojem se sve više govori i koje su u razmatranje uzeli i kosovski premijer Hašim Tači i albanski premijer Edi Rama. Ističe se da Tači veoma ozbiljno razmatra ovu opciju, mada za nju koristi eufemizam - korekcija granica.
„Ova opcija bi mogla da znači samo podelu Kosova ili podelu u kombinaciji sa razmenom teritorija u koju bi ušli i delovi u kojima su Albanci masovno naseljeni u preševskoj dolini. Deljenje bi moglo da znači da bi delovi Kosova severno od reke Ibar bili pripojeni Srbiji, a ukoliko je i razmena teritorija uključena, preševska dolina postala bi deo Kosova“, navodi se u izveštaju i dodaje da je reč o teritorijama približno iste veličine.
U istraživanju se, u obrazloženju ove opcije, kao primer mirne razmene teritorija navodi model po kojem su to učinile Holandija i Belgija 2016. godine. Konstatuje se, kroz analizu stavova brojnih zvaničnika, da bi upravo podela sa razmenom teritorija mogla biti najmanje loše rešenje i za Srbiju i za Kosovo. Takođe, navodi se i da je faktička podela nastala još 1999. godine, “kada su NATO snage sprečile OVK da uđe na teritoriju severa Kosova”. Kada je reč o „Trepči“i „Gazivodama“, u istraživanju Instituta navodi se da kosovska ekonomska održivost samo delom zavisi od te imovine i dodaje da su tri od pet rudnika „Trepče“locirana južno od Ibra i da bi ostala Kosovu. Ipak, za „Gazivode“se navodi da je to slaba tačka jer snabdevaju Kosovo pijaćom vodom, ali i generišu elektičnu energiju.
MODEL DVE NEMAČKE Kada je reč o ovom modelu, navodi se da je mnogo povoljniji za Srbiju. Kako navode, Srbija bi time ispunila zahtev EU za potpisivanje pravno-obavezujućeg sporazuma i dobila šansu da postane članica Unije, a da pritom ne bi morala da prizna Kosovo. Kosovu time, dodaju, nije garantovana ni stolica u UN zbog mogućeg veta Kine i Rusije koje ne obavezuje nikakav sporazum Beograda i Prištine. Istovremeno, ne garantuje im ni članstvo u EU, a kao primer se navodi Španija, koja je svoj stav prema Kosovu jasno pokazala.
I kosovska javnost se priprema za kompromisno rešenje
MODEL HRVATSKA-SRBIJA
Taj model, prema istraživanju kosovskog instituta, podrazumeva eksplicitno priznanje i stolicu u UN. Navodi se da je to za Kosovo jedna od najboljih opcija, a kao eventualna opasnost ističu se značajni ustupci koje bi morali da učine u pogledu izvršnih ovlašćenja ZSO. Konstatuje se i da je za Srbiju ovo vrlo malo verovatna opcija. Na Institutu ističu da je interes Kosova da izbegne formiranje ZSO, koja bi imala izvršna ovlašćenja koja nadilaze ovlašćenja opštinskog nivoa. U svakom slučaju, Kosovo nema nikakav interes da se formira asocijacija koja bi imala “funkcije centralne vlade” i moći koje bi mogle da se razviju u treći nivo vlasti sa elementima teritorijalne autonomije za opštine u kojima živi srpska
manjina”.