Da nestanu sve granice među nama i pobedi dobro
NOVI VLADIKA ZAHUMSKO-HERCEGOVAČKI DIMITRIJE
Da li zbog prostora na kom se nalazi, naroda ili zbog dela onih koji su do sada birani za episkope, ustoličenja vladika Eparhije zahumskohercegovačke su uvek pomalo čudesna. Čini vam se da se cela Hercegovina slije u trebinjsku crkvu, njenu portu i na gradski trg.
Juče na ustoličenju novog vladike zahumsko-hercegovačkog Dimitrija (Rađenovića) - koga je pre odlaska u Eparhiju nemačku predložio vladika Grigorije - ispred hrama su bila postavljena dva velika video-bima. Nekoliko hiljada ljudi, oni koji nisu mogli da uđu u prepunu crkvu, pažljivo su pratili svečani čin hirotonije i ustoličenja. Gotovo da nije bilo šuma na trebinjskom gradskom trgu. Nijednog, osim pojanja besede novog vladike Dimitrija. U jednom trenutku govorio je i vladika Grigorije:
- Ponizno vas molim da s ljubavlju slušate i sledite vladiku Dimitrija i da ga prihvatite kao svog duhovnog vođu - rekao je episkop, koji je i pre odlaska u novu eparhiju za svog naslednika Dimitrija rekao: “Dolazi bolji čovjek od mene, svetiji čovjek od mene, blaži čovjek od mene i čovjek koji se bolje moli Bogu od mene.”
U trenutku kada je novi episkop hirotonisan - rukopoložen u čin vladike, episkopu Grigoriju su oči bile pune suza. Kolega, novinar, kaže: “Ponosan je Grigorije zbog Dimitrija”. A onda je crkvom i trgom odjeknulo: „Dostojan, dostojan”... Bio je to znak saglasnosti prisutnih da je vladika koji je izabran za tron Eparhije zahumskohercegovačke dostojan te pozicije.
Novog vladiku, manje poznatog javnosti, Hercegovci vole. Bio je iguman manastira Duži od 2015. godine, gde rado odlazi i narod iz Srbije.
- Naš Dimitrije je jednostavan, vredan i pun ljubavi. Možda ovde više ništa neće biti isto kada nema vladike Grigorija i patićemo za njim još. Ali srećni smo zbog vladike Dimitrija. Iskren je i čovek svetog života - pričaju okupljeni u crkvenoj porti.
Novi vladika zahumsko-hercegovački, čiji su prethodnici, umirovljeni vladika Atanasije i episkop Grigorije, poštovani i to ne samo na prostoru gde su stolovali - svoju prvu besedu po ustoličenju počeo je opisom Hercegovine kroz istoriju. Koristeći simbolično činjenicu da je Hercegovina vekovima bila granica Istoka i Zapada, razmeđina dva carstva... vladika je pozvao “da nestanu unutrašnje granice u nama, da pobedi dobro i da budemo prepoznati kao mirotvorci”.
- Na svima nama ovde okupljenima nije da pre-