Teško do rešenja kosovskog čvora i u 2019. godini
Kraj 2018. godine ili početak 2019. kao rokovi za konačno rešenje kosovskog problema, po svemu sudeći, ostaće samo pusta želja međunarodne zajednice. Kako saznaje “Blic” iz diplomatskih izvora, pritisak svih zapadnih faktora da se ovo otvoreno pitanje što pre reši, polako jenjava.
- Iz najvećih evropskih centara, Berlina i Pariza, pritisak da se stvar okonča više nije žestok kao do pre nekoliko meseci. Postaje očigledno da dogovor nije ni na vidiku i te poruke su došle i do srpskog državnog vrha. Na više sastanka Aleksandru Vučiću je poručeno da “može da rasteže s Kosovom još par godina” - kaže izvor iz diplomatskih krugova u Berlinu.
Najuticajnim zemljama postalo je jasno da Priština ne želi da učini baš nikakav, ni najmanji ustupak. Srbija, s druge strane, želi razgovor i kako je predsednik Srbije Aleksandar Vučić više puta izjavio, kompromisno rešenje, kojim obe strane moraju nešto da izgube. Ipak, dobra volja jedne strane nije dovoljna.
Hašim Tači nema podršku u svom biračkom telu koliku Vučić ima u centralnoj Srbiji i zato se ne usuđuje da izađe sa bilo kakvim konkretnim rešenjem. Tek stidljivo, ponekad, pomene razgraničenje, a najbolji pokazatelj da je rešenje na dugom štapu možda je to što ni Zajednica srpskih opština nije formirana skoro dve hiljade dana od kada se vlast u Prištini na to obavezala. To je sada postalo jasno i Zapadu.
Poslednja runda pregovora u Briselu između Beograda i Prištine 7. septembra nije slavno završena ili bolje rečeno nije ni počela. Nakon razgovora sa visokom predstavnicom Federikom Mogerini, Vučić je i pored svih pritisaka odbio da se sastane sa Hašimom Tačijem. Na to se odlučio zbog “svih prevara, pretnji i laži albanskih predstavnika”, rekao je tada direktor vladine Kancelarije za KIM Marko Đurić.
Paralelno, došlo je i do promene stava nekih od najmoćnijih zemalja. Sjedinjene Američke Države, koje su po prirodi stvari na strani Prištine, trebalo je da izvrše konačan pritisak na predstavnike vlasti na Kosovu, ali to se nije dogodilo. Umesto toga, Trampova administracija, reklo bi se neočekivano, relaksira odnos prema Beogradu i čitavom pregovaračkom procesu. U poslednjih nekoliko nedelja od “stvar je gotova, Kosovo je nezavisna država”, došli smo do “Vašington se neće mešati u proces, podržaće sve što se dve zainteresovane strane dogovore”.
Istovremeno, i Rusija kaže da će podržati svako rešenje na koje srpska strana pristane. Početkom septembra evropski komesar Johanes Han je rekao da ne odbacuje nijednu ideju, odnosno rešenje za Kosovo i Metohiju, pa ni razmenu teritorija, ali je istakao da ceo posao treba završiti do leta naredne godine. To je verovatno bio prvi put da rok više nije kraj ove, niti početak sledeće godine, već leto 2019. I iz izjave evropskog komesara moglo se zaključiti da Kosovo nije završena priča već kako je rekao zalaže se “za rešavanje bilo kakvog bilateralnog sukoba”, ali da “svako rešenje mora da doprinese široj stabilnosti ovog regiona, tako da to bilateralno rešenje ne ide na štetu drugih u regionu”.