Sanja - velika žena, laf, poznavalac i kolega
VELIKI GUBITAK ZA SRPSKO SPORTSKO NOVINARSTVO
Ma biće sve kako treba. Nego, kad pijemo kafu? - bio je naš poslednji razgovor sa Vujisićevom o njenoj najvažnijoj, životnoj borbi.
Današnja srednja generacija, kojoj i pripadam, rasla je uz njene emisije o italijanskom fudbalu, mlađi su upijali svaki komentar i učili, a stariji isticali da konačno sportska rubrika naše televizije ima i damu na ekranima. Serija A je, što bi mladi danas rekli, bila in, a Sanja Vujisić na RTS, tada još uvek Televizija Beograd, prva žena koja se u sportskoj redakciji pojavila kao prezenter sporta u Dnevniku i emisijama specijalizovanim za fudbal kao što je bio “Top sport”. Pravila je 27 godina rubrike za Indirekt, Sportski pregled, Svet sporta i Olimpijske krugove. Uređivala je i vodila specijalizovane emisije o Svetskim prvenstvima u fudbalu, Olimpijskim igrama, kao i novogodišnje emisije. Rasli smo uz nju i s njom. I na kraju izveštavala za svoju kuću iz Barija i Tokija 1991. godine, kada je Fudbalski klub Crvena zvezda osvojio titule Kupa šampiona i Interkontinentalnog kupa, što joj je dalo poseban pečat na početku njene uspešne novinarske karijere.
Ulaskom u taj prokleti, ali i prelepi svet novinarstva, Sanju smo i bliže upoznali. Uvek nasmejana i raspoložena za naša “slatka ogovaranja”, ali i za novinarstvo. Savete, lepe reči, kritiku... Naša Sanja bila je divna osoba, obrazovana, uvek spremna da pomogne i sasluša. Velika žena, veliki laf, sjajan poznavalac i kolega.
Govorila je četiri strana jezika, a savršeno znanje italijanskog stekla je na Univerzitetu “Dante Aligijeri” u Rimu. Kada je Alberto Tomba, legenda svetskog skijanja, bio u Beogradu, samo je Sanja uspela da sa njim napravi ekskluzivni intervju, na tečnom italijanskom. Mi ostali smo kasnije došli na red...
Poslednji put smo se čule pre par meseci. Znajući za njene zdravstvene probleme, pitala sam je i kako ide borba. Odgovor kao iz topa, pun optimizma: „Ma biće sve kako treba, opusti se. Nego, kad pijemo kafu?“.
Hvala ti, Sanja, što sam te poznavala, hvala ti za sve lepe zajedničke tenutke, ispijene kafe i maratonske telefonske razgovore. Nikada te nećemo zaboraviti.
Bila je privilegija poznavati te, nikada te nećemo zaboraviti!