Porodici s desetoro dece isključena struja
Upaljenih nekoliko sveća su sve što imaju od svetlosti. Devet mališana i njihova trudna majka okupljeni su oko plamičaka. Tako je od pre dva dana u skromnom domu porodice čakarević, kojoj je EPS Arilje isključio struju.
Dok u zavejanoj Srbiji do pojedinih domova ne mogu da stignu ni obučene spasilačke ekipe, radnici Elektrodistribucije uspeli su da se probiju. Kroz nanose i neprohodni put stigli su do brežuljka sela Mirosaljca kod Arilja. Po nalogu EPS, skinuli su strujomer i na debelom minusu porodica u kojoj najstarije dete ima 13 godina, ostavljena je u potpunom mraku.
- Tu je bio mali Srećko. Dete počelo da plače. Radnici su nam rekli: “Poslali su nas da skinemo strujomer, moramo da obavimo posao.”. Njih trojica došli su oko dva sata, probili se džipom - počinje priču otac Predrag Čakarević.
Ovaj tridesetsedmogodišnjak u stalnoj je borbi za porodicu. Preživljavanje. Radi od ranih jutarnjih časova pa nekad do ponoći. Radi sve što se nađe, od seče drva do pomaganja drugima. Sada i otkupljuje drva, seče ih i prodaje po celoj Srbiji. Ništa mu, kaže, nije teško samo da deca imaju koliko je moguće bezbrižnije detinjstvo.
- Borim se da radim. Sve dok jaka kiša ne udari po leđima, tada stanem. Ovde se izgleda ne vredi ni boriti, ni raditi. Ovo sa strujom me dotuklo. Ne znam ni kako više da se ponašam, ni šta da radim. Kojim putem više da krenem - kaže otac.
Čakarevićima je skoro došao račun.
- Bio je 90.000, plus novi priključak i to je ukupno bilo 107.000. Ne pitajte me kako, ali to je plaćeno pre desetak dana. Međutim, oni su ipak došli i skinuli nam naše brojilo. Ispostavilo se da je dug preko 600.000 dinara. Niti ja, niti bilo ko razume kako i zašto. Koliko sam uspeo da saznam, to je dug od starog brojila koji je bio na babu i dedu i koji je iznosio 17.000, a narastao sa kamatama na sumu koju ja ne mnogu ni da zamislim. Nama su skinuli naše brojilo zbog duga na staro brojilo. Pisao sam prigovor na sumu, ali mi nije odgovoreno - priča očajni otac.
Dodaje da se „kačiti na banderu neće“jer, kaže, koje je sreće još mu na sve do sada, pa i tužbu EPS zbog koje je bio na sudu, samo krivična prijava nedostaje. Izvukao je deblji kraj pre desetak godina i zbog drva... Čakarevići će paliti sveće, pa dok ih imaju. Juče nisu mogli u školu jer su putevi nepro-
hodni. Škola im je na oko pet kilometara od kuće.
- Šta deca bez struje da kažu. Ni televizor sada nemaju. U pet sati su legli jer je već mrkli mrak. Pitaju: tata, da li ćemo opet imati struju? Ne znam šta da im kažem. Duša me boli. Svi su dobra deca i mi smo presrećni što ih imamo. Sve bih za njih učinio i činim. Oni su skromni, rođeni su iz ljubavi i nema većeg blaga od dece. Eto, ovde kod nas se priča da nas je sve manje, a deci isključiše struju - kaže otac.
Majka Marija polako ulazi u peti mesec. Na putu je još jedna beba. Za deseto dete kažu nisu za pol ni pitali. Nije ni bitno, dečak ili devojčica, samo da je zdravo.
- Kućili smo se poslednjih godina. Umesto trošne kuće, napravio sam dom. Kupovao sam polovan nameštaj kad god sam negde prodavao drva i kad nam malo ostane ja kupim i izvaljeno pa popravim. Grejanje nemamo i ostalo mi je bilo još to nekako da sredim. Ali, evo, sad ovo sa strujom. Kako ću i šta ću ne znam... Kad bih mogao da uplaćujem po 150 evra da mogu mirno da radim i spavam. Mi smo u velikom problemu - priča otac.
Komšije Čakarevića su stariji žitelji. Otac Predrag pomaže i njima. Održava puteve, čisti kad se može, a mesna zajednica mu donira gorivo. I oni mlađi Čakarevići pomažu. Najstariji od dečaka jedanaestogodišnji Kristijan vikendom pomaže ocu u šumi. Ova deca imaju jednostavne želje. One o kojima i ne pomišljaju mnogi mališani. Puna trpeza, sasvim nove samo njihove stvari, topla kuća... a sada i struja.