RUSIJA POSLE PUTINA
Fondacija Slobodna Rusija, sa sedištem u Vašingtonu, objavila je izveštaj na 170 strana koji govori kako će ta zemlja izgledati 2030. Iako se mišljenja analitičara Aleksandra Morozova, Vasilija Gatova, Vladimira Milova, Vladislava Inozemceva, Denisa Sokolova i Ilje Zaslavskija razlikuju, postoji nekoliko ključnih stvari oko kojih se svi slažu, piše “Moskov tajms”.
ZAVISNOST OD IZVOZA ENERGIJE
Da se Rusija oslanja na izvoz nafte i gasa govori činjenica da je to 2017. činilo 40 odsto prihoda u budžetu, u odnosu na 2000. kad je to bilo 25 odsto. Ali ovaj model će naići na izazove povećanjem broja električniih vozila i kompetencije na globalnom tržištu prirodnog gasa, kao i opadajuće potražnje za ugljem, trećim po veličini izvoznim proizovdom Rusije. Niko od analitičara ne očekuje da će Rusija prevazići energetsku zavisnost, ali ne vide ni energetsku krizu pre 2024. Ipak, ukoliko cena nafte padne ispod 30 dolara na duži period, zapadne sankcije možda će postati preveliko breme za budući režim Rusije.
UTICAJ KINE Savezništvo dve zemlje će ojačati, sa Rusijom koja će snabdevati sirovinama i Kinom koja će obezbeđivati industrijske proizvode. Široka vojna saradnja možda će biti pojačana sve većim usklađivanjem stavova protiv SAD. U najverovatnijem scenariju, Rusija će postati kineski satelit, jačajući njenu vojnu moć i postepeno omogućavajući domaćim tržištima da se apsorbuju.
VOJNE AKCIJE
Ne očekuje se da će Rusija primeniti bilo kakve agresivne vojne mere protiv baltičkih država, ali bi Belorusija mogla postati atraktivna i popularna meta ako Putin poželi da ostane na vlasti nakon 2024. kao šef ujedinjene države. S druge strane, spori prenos liderske pozicije u Kazahstanu verovatno će postati pretnja. Ukoliko susedna država odluči da se više približi Kini ili Turskoj, Rusija će ostati bez svoje bezbednosne tampon zone. Nedavne pobede u Ukrajini i Siriji dobijene su protiv slabog neprijatelja. Ruska vojska je i dalje nedovoljno finansirana i svaki gubitak bio bi veoma nepopularan.
LOJALNOST ELITE
Neki analitičari očekuju rastuću nelojalnost prema Moskvi na regionalnom nivou, dok su drugi pesimistični i veruju da su svi delovi ruskog establišmenta, od biznisa do vojske, previše ugrađeni u status kvo da bi se pobunili. U zemlji u kojoj su se privatne kompanije računale za 70 odsto ukupne ekonomske proizvodnje 2004, a danas ta brojka važi za državne, i “štap i šargarepa” dolaze iz centralizovanog izvora. Niko od analitičara ne očekuje da će zapadne sankcije uzrokovati podelu ruske elite i pobunu protiv Putina jer je režim efikasno obezbeđen protiv puča – vojsku kontrolišu predsednikovi ljudi.
n