Naučnici tvrde: Oblak radijacije je stigao iz Rusije
Početkom oktobra 2017. iznad više evropskih zemalja, uključujući i Srbiju, prošao je radioaktivni oblak, a međunarodni tim naučnika sada tvrdi da se tada dogodila havarija u Rusiji, koju je ruska vlada pokušala da zataška.
NA MERNIM MESTIMA u Srbiji tada je detektovano prisustvo rutenijuma 106 u vazduhu, a izmerene vrednosti kretale su se u opsegu od 54 megabakerela po kubnom metru, što se poklapa sa vrednostima izmerenim u istom periodu u drugim laboratorijama u Evropi. Na svu sreću, ta izmerena količina nije imala uticaja na zdravlje.
Kada je te 2017. godine oblak radioaktivnog rutenijuma prošao iznad Evrope, brzo su se pojavile sumnje da je stigao sa juga Urala, iz nuklearne elektrane “Majak”, jedne od najvećih na svetu. Sumnje su bile zasnovane na činjenici da i prilikom prečišćavanja, odnosno prerade gorivnih elemenata može da se stvori rutenijum, a ruski “Majak” ima takvo postrojenje za preradu.
I satelitski snimci su svojevremeno govorili u prilog teoriji da je radijacija došla iz Rusije. Međutim, “Rosatom”, kompanija koja upravlja elektranom “Majak”, tada je saopštila da se takav incident nikada nije desio i da se emisija kretala u uobičajenom, dozvoljenom okviru.
Kako sada navodi 69 naučnika u stručnom časopisu “Proceedings of the National Academy of Sciences”, mnogo toga ukazuje da se baš u nuklearki “Majak” dogodila nesreća. Sa druge strane,
kako tvrdi nemaški Špigl, operatori elektrane odbacuju optužbe.
- Rusko ministarstvo za životnu sredinu izmerilo je 2017. samo blago pojačane vrednosti radioaktivnog zračenja u vazduhu, navode oni.
Kada je oblak rutenijuma-106 prešao preko Evrope, Azije, Severne Afrike, pa čak i Kariba, uprkos međunarodnim obavezama, javnost nije bila obaveštena. Još nikada jedan radioaktivni izotop nije izmeren u tolikim količinama, tvrde naučnici, mada naglašavaju da nije bilo opasnosti.
- U poređenju s katastrofom reaktora u Fukušimi koncentracije su bile i do sto puta veće - rekao je za nemačke medije Georg Štajnhauzer sa Univerziteta u Hanoveru, član naučnog tima, koji je povezao podatke o zračenju izmerene na 1.300 mesta širom sveta sa meteorološkim informacijama. Ta merenja su omogućili naučnicima da utvrde poreklo oblaka.