JEDINA ŽELJA MI JE DA IMAM DA JEDEM
Tijana Ramani (5) živi sa mamom Marijom u Gornjoj Koznici kod Surdulice u udžerici koja samo što se ne sruši
Petogodišnja Tijana Ramani iz Gornje Koznice kod Surdulice često ne jede čak do podneva, jer u njenoj kući retko kad ima nečega što bi moglo da joj utoli glad.
Jedina želja male Tijane je „ da ima doručak, ručak i večeru”, jer njena samohrana i bolesna majka nije u mogućnosti da joj stalno obezbedi hranu, pa su njih dve više gladne nego site.
Marija Dojčinović (32) i njena devojčica Tijana Ramani (5) žive u svega nekoliko kvadrata udžerice koju one nazivaju kućom, a svaki novi dan im donosi novu neizvesnost, hoće li uspeti nekako da ga prežive.
Mala Tijana uvek ide s majkom, jer nema drugara, nema dece da se sa njima igra.
- Najviše volim meso, a kad idemo u Surdulicu, mama mi kupi sladoled... Volim i čokoladu. Volela bih da imam kuću i pileću džigericu, to volim da ručkam - stidljivo priča devojčica.
Marija dodaje kako su krompir, paprika i hleb najčešća hrana za njih dve, a kada stigne dečji dodatak ili socijalna pomoć, kupi i malo mesa.
- Nas dve smo same, nemamo nikog. Tijanin otac nas je napustio, dete gotovo da ga i ne poznaje. Ni ja nemam nikog, oca nisam upoznala, majka i baba su umrle, tako da smo same - s tugom u glasu priča Marija.
Ona kaže da je njihov život veoma težak i da jedva krpe kraj s krajem.
- Opstajemo zahvaljujući dobrim komšijama, dobrim ljudima, jedini prihod su nam dečji dodatak od 3.500 i socijalna pomoć od 9.500, a zahtev se obnavlja na tri meseca. Imam i dug za struju 60.000 dinara i svakog dana strahujem da ćemo i bez toga ostati. Struju koristimo samo za svetlo, jedna sijalica i to je - objašnjava Marija.
Marija i Tijana nemaju ni kupatilo. Marija na šporetu zagreje vodu i kupa Tijanu u prostoriji koju zovu soba. Na tom istom šporetu peče i hleb - kad imam brašno. I šporet je star, više dimi nego što greje.
Njihovo dvorište razlikuje
Same smo. Tijanin otac nas je napustio, dete gotovo da ga i ne poznaje. Ni ja nemam nikog, oca nisam upoznala, majka i baba su umrle, tako da smo same - sa tugom u glasu priča Marija