*RUAQ Paskaljević
Krupnim koracima idemo prema orvelovskom svetu
Ksenofobija se uvek javlja u vremenima nesigurnosti gde političari na vlasti zapravo manipulišu ljudskim, i svesnim i nesvesnim, strahom. Na populizmu grade vlast. Šalju poruku - krivi su neki drugi, oni su i opasnost i uzrok vaših nevolja, ugrožavaju vas… Srbima su krivi Hrvati ili Albanci, i obrnuto. Desnim partijama u Evropi izbeglice i muslimani. A zapravo je reč o tektonskim poremećajima koje proizvodi krupni kapital - kaže proslavljeni reditelj Goran Paskaljević.
SA SVOJIM NAJNOVIJIM filmom “Uprkos magli” koji je radio u Italiji, a čija je svetska premijera bila na renomiranom festivalu u Valjadolidu, proslavljeni reditelj Goran Paskaljević uskoro, tačnije 20. novembra, otvoriće jubilarni 50. festival u Goji (Indija).
Upravo se vratio iz kineskog grada Fudžu, gde je učestvovao na visokom filmskom forumu koji je organizovala Kina na državnom nivou u okviru inicijative “Pojas i put svile”. Održan je od 15. do 20 oktobra, a okupio je priznate, nezavisne filmske autore iz sveta, među kojima kanskog laureata Nuri Bilge Čejlana (Turska), Amira Khana (Indi
ja), čiju karijeru obeležavaju i dve nominacije za Oskar, Mađida Mađidija, prvog iranskog reditelja nominovanog za Oskar…
U međuvremenu, u Tunisu, u Kartagini, na tamošnjoj filmskoj smotri, njegov film “Uprkos magli” - koji prati sudbinu dečaka, emigranta koji ipak dospeva u Italiju nakon što mu je more, uz druge ljude što su u emigraciji tražili spas, progutalo roditelje - pobudio je veliku pažnju tamošnje publike.
Kratko je boravio u Beogradu, a u razgovoru za “Blic” govori o utiscima iz Kine, šta mu znači odlazak na indijski festival u Goji, savremenoj kinematografiji, aktuelnoj temi kojom se bavio u najnovijem filmu rađenom u italijansko –srpsko-makedonsko-francuskoj koprodukciji, ksenofobiji...
Slovite za našeg reditelja koji je, između ostalog, najviše snimao u inostranstvu, gde ste napravili značajnu karijeru. Šta vam zna či što sa novim filmom “Uprkos magli” go tovo u celini snimljenim u okolini Rima, na italijanskom jeziku otvarate jubilarni, 50. Filmski festival u Goji?
- Goa je oblast u Indiji, njihovo ekskluzivno letovalište. Reč je o festivalu koji je najčuveniji u Aziji i koji u svom zlatnom jubilarnom izdanju obuhvata, u više selekcija, dvesta filmova iz celog sveta, oko 10.000 filmskih stvaralaca će biti prisutno, više stotina - da upotrebim izraz koji ne volim - selebritija, primerice Ken Louč će imati retrospektivu. Moj film “Uprkos magli”, čiji je glavni producent italijanska Cinemusa uz pordršku italijanskog ministarstva kulture, RAI CINEMA i oblasti Lacio, ne bih mogao da završim bez podrške Zepter kompanije i FCS. Inače, bio sam na tom festivalu predsednik međunarodnog žirija pre šest godina i znam koliko je veliki, ozbiljan, značajan, a mogu zamisliti kako će tek izgledati ovogodišnje jubilarno izdanje. U svakom slučaju, velika je čast što film otvara takvu manifestaciju, a i šansa je da se lepo plasira.
Biće tamo i deo ekipe mog filma. Nažalost, glavna glumica Donatela Finokjaro koja je izvanredno uradila ulogu je sprečena, a glavni glumac Đorđo Tirabasi je imao nedavno infarkt. Na sceni! Strahovito me je to potreslo. Srećom, dobro je i van životne opasnosti je.
Kako je protekla svetska premijera u Špa niji, na festivalu u Valjadolidu?
- Stigao sam tamo iz Kine, pomalo umoran i iscrpljen, ali me prijem publike i veliki aplauz odmah odmorio. Filmove, naravno, pravimo da bi ih ljudi gledali, te tako dah publike bez sumnje direktno utiče na dah stvaraoca. Inače, ja sam na tom festivalu na neki način kao kod kuće. Tamo sam tri puta osvajao gran pri Zlatni klas. Bez namere i želje da se poredim, govorim na nivou podataka, samo je još Bergman osvojio tri njihova gran prija.
U reakcijama se očitovalo i to da je reč o temi koja je bliska i Španiji. I oni su na udaru emigranata. Naravno, uz Grčku, Italijani su najviše pogođeni tim problemom. Probne projekcije u Italiji su pokazale da je tamošnja publika podeljena; oni koji su desno orijentisani su protiv emigranata i protiv filma. Ovi drugi, levo orijentisani, okrenuti traženju humanog rešenja za izbeglice jesu i navijači mog filma.
Ne otvara li to dilemu da ljudi odnos pre ma umetničkom delu baziraju na svom po litičkom stavu a ne na umetničkoj vredno sti dela?
- Nije to novost, toga je uvek bivalo, ali je sada, bojim se, izuzetno izraženo. Razni stvaraoci mogu svedočiti o tome. Koliku galamu, žargonski rečeno, kod nas dižu ljudi koji uopšte nisu gledali neki film, a već imaju aprirori negativan stav samo na osnovu tematike koju film obrađuje.
Kada ćemo “Uprkos magli” gledati u Beo gradu, u Srbiji? - Na Festu.
Kako je reagovala publika u Kartagini, po sle Valjadolida?
- Sjajno. “Uprkos magli” je pre svega intimna priča kroz koju se prelama aktuelni problem emigranata i ksenofobije koja je zavladala svuda u svetu i koja je, bez obzira na film, velika, akutna tema današnjice.
Otkud ta ksenofobija?
- Ksenofobija se uvek javlja u vremenima nesigurnosti gde političari na vlasti zapravo manipulišu ljudskim, i svesnim i nesvesnim, strahom. Na populizmu grade vlast. Šalju poruku - krivi su neki drugi, oni su i opasnost i uzrok vaših nevolja, ugrožavaju vas… Srbima su krivi Hrvati ili Albanci, i obrnuto. Desnim partijama u Evropi - izbeglice i muslimani. A zapravo je reč o tektonskim poremećajima koje proizvodi krupni kapital. To su procesi koji ugrožavaju pojedinca. Krupni kapital je samleo i melje i dalje običnog čoveka, svakodnevni život. I onda se taj običan čovek u egzistencijalnoj nesigurnosti nađe pred izborom nacija ili korporacija, pa mu se nacija učini sigurnijom. A gornji slojevi srednje klase grčevito brane svoje pozicije. Pa, taj krupni kapital je razorio zemlje iz kojih beže izbeglice. I, da ne dužim, u stvari, pohlepa će razoriti ovaj svet. Dva ili tri odsto ljudi upravlja svetskim kapitalom. I samo hoće da stiču još i još... To će, kažem, razoriti civilizaciju. U svemu tome ljudi imaju sve manje empatije, što će reći i da su sve usamljeniji i da iz njih sve više izbija ono najgore sto je u ljudskom biću. Krupnim koracima idemo prema orvelovskom svetu.
Kakve utiske nosite iz Kine? Kako je izgle dao taj forum?
- Bio sam tri dana, i prvi put u životu u Kini. Uzgred, to je rodni grad aktuelnog predsednika Si Đinpinga. Nalazi se između Šangaja i Hongkonga, ima suptropsku klimu. Desetomilionski grad, a nigde na ulici jednog papirića nema. Čisto, sređeno, šuma oblakodera, a grad pliva u zelenilu. Manifestacija je vrlo ambiciozno koncipirana i realizovana, rame uz rame sa čuvenim festivalom u Hongkongu ili u Pusanu (Južna Koreja). Završna svečanost održana je u prepunoj hali sa 25.000 mesta i preko dvesta učesnika, izvođača, na bini. Meni lično najveći utisak je bio susret sa čuvenim turskim rediteljem Nurijem Bilgeom Džejlanom, inače dobitnikom Zlatne palme” u Kanu i mnogih drugih nagrada, čije filmove veoma volim. Sreli smo se pred izlazak na crveni tepih. Prišao sam mu, izrazio divljenje njegovim filmovima. Upitao me je - ko sam? Odogovorio sam mu kako se zovem, na šta je on rekao da je gledao više puta moj film “Bure baruta”…
Neretko se može čuti kako su danas umet nički filmovi potisnuti, kako su ih margina lizovali blokbasteri i serije… Da li se na fo rumu o tome govorilo?
- Jeste, ali usput, prvenstveno se govorilo o razvoju filmskog jezika. Ali, po mom uverenju, film nije potisnut. Mislim da je dobro što se prave brojne serije, među kojima ima izuzetnih, a ima i nekvalitetnih. Fenomen serija bi mogao pozitivno uticati na filmsku umetnost, jer serije preuzimaju laku zabavu. To bi moglo stvoriti situaciju u kojoj je film više okrenut umetnosti, ono o čemu je Tarkovski govorio, da u procesu stvaranja nije i ne treba da bude primarna upotrebna vrednost dela.
Najavili ste projekat “Mačiji krik” za koji ste već dobili sredstva od FCS i Hrvatskog film skog fonda za manjinske koprodukcije?
- Nadam se da ću početi s realizacijom ovog filma najkasnije na jesen iduće godine. Scenario je nastao po autentičnoj priči, projekat mi je veoma prirastao za srce i stilski će se dosta razlikovati od svega što sam do sada radio, ali o tome kada dođe vreme.
Susret sa čuvenim turskim rediteljem Nurijem Bilgeom Džejlanom, dobitnikom Zlatne palme u Kanu i mnogih drugih nagrada