Dualno obrazovani
Usredu sam prisustvovao obeležavanju desotogodišnjice rada Saveta za štampu iz samo jednog razloga - da lično izrazim poštovanje sadašnjim i svim prethodnim članovima Upravnog odbora saveta i članovima Komisije za žalbe. Prisustvo šefova misija EU i OEBS-A, te norveškog ambasadora, kao i odsustvo ministra kulture i medija i drugih predstavnika vlasti podrazumevalo se. Zapadnim diplomatama ovakvi skupovi dobro dođu da operu savest i izraze podršku borbi za slobodu javne reči u Srbiji. Pošto u Komisiji za žalbe Saveta sede profesionalni novinari i čestiti i stručni predstavnici javnosti, većina medija rad ove institucije potpuno ignoriše, jer ih oni stalno opominju koliko su nečasni i neprofesionalni.
Neće oni nikad objaviti nijednu analizu ili odluku Saveta, ali ih sigurno čitaju i možda će se bar neko u tim medijima na tren postideti i početi da razmišlja da li je časno i profesionalno to što radi. Ostaće sve to i za buduće novinare kao dobra arhiva za istraživanja sunovrata i beščašća novinarske profesije u poslednjoj deceniji. Pomenuto ministarstvo i sve grane vlasti Savet za štampu neprijatno podseća koliko je sramno nadrinovinarsto koje ih podržava i blati sve koji drugačije misle.
Neću citirati prigodne govore uvaženih ambasadora, ali je bitno podsetiti šta je rekla članica Komisije za žalbe Saveta za štampu Vida Petrović Škero. Istakla je da Komisija treba da bude institucija koja će se boriti za život i realizaciju Kodeksa, kako on ne bi postao „samo papir”, kao i da treba da se bori za vraćanje ugleda novinarske profesije, između ostalog, i ukazivanjem na neprofesionalni rad medija, kada do njega dođe. I to je potpuno tačno, da nema stručnog i pravednog rada Komisije za žalbe Saveta za štampu, Kodeks novinara Srbije bi bio „samo papir”. Zato je potrebno da svi kojima je stalo do profesije i do slobode medija pomognu da ova institucija preživi.
Još jedna institucija je poslednjih meseci polagala najvažniji ispit - ocenjujući doktorski rad ministra Siniše Malog. Izložen pritiscima i vlasti i opozicije, Beogradski univerzitet je sačuvao akademsku čestitost i sačuvao nezavisnost i ugled jedne od najvažnijih institucija. Neću uopšte da učestvujem u debati da li posle odluke da je njegov doktorat plagijat Siniša Mali treba da podnese ostavku. Neću iz samo jednog razloga: trećina sadašnje vlade ima sumnjive diplome i osnovnih studija. Za neke se ne može reći i da su njihove diplome uopšte plod bilo kakvih studija. Zato je i potpuno razumljivo da kolege daju punu podršku ministru Malom, ali je nerazumljivo da svi odreda, sa predsednikom države na čelu, blate Beogradski univerzitet.
Nije mi jasno zašto to rade i oni koji su stekli validne diplome na istom tom univerzitetu. Mogli su makar da prećute ovu aferu i puste one učene Rističeviće i Martinoviće da brane ministra. Očekivao sam da će „dualno obrazovani” minister obrazovanja zbog funkcije koju obavlja preskočiti ovu temu, ali sam se prevario. „Ja ne bih doveo u funkciju ono što Siniša Mali radi kao ministar i ono što on radi kao neki građanin i usavršavanje njegovo kroz akademska zvanja - to su dve odvojene stvari... To da li je ministar, odlučuje neko ko mu je šef, da li dobro radi svoj posao kao ministar. A njegovo je moralno pravo da li će ovo ili će ono. Ja u to ne ulazim. Ja da sam mu šef, ja ga ne bi dao, jer zna posao da radi odlično“, izjavio je ministar obrazovanja Mladen Šarčević. Imao je, kako reče, i gorak ukus jer se priča o doktoratu Malog obojila politikom. Da li je razmišljao o tome imaju li dekani i profesori gorak ukus zato što njihov resorni ministar staje na stranu onih koji napadaju Beogradski univerzitet. Da li ćemo ikad imati ministra obrazovanja koji će braniti akademsku čestitost, nezavisnost i autonomiju univerziteta?
Izložen pritiscima i vlasti i opozicije, Beogradski univerzitet je sačuvao akademsku čestitost i sačuvao nezavisnost i ugled jedne od najvažnijih institucija