ZABORAVILI SU NA NJIH ŠESTORO KAO DA NISU NI ŽIVELI
Šta se dešava u istrazi, ne znam. Niti mi ko javlja. Sve mi se čini kao da su svi zaboravili na porodicu Salma. Kao da njih šestoro nikada nisu ni živeli - kaže za “Blic” Ilonka Gazdag, bratanica Jožefa Salme (69), čija cela porodica je izmasakrirana pre više od 15 godina u Horgošu, što je i najveći pokolj jedne familije u Srbiji.
Ilonka je nasledila dom porodice Salma, na Segedinskom putu 21, gde su početkom februara 2005. godine nađena tela njenog strica Jožefa, njegove supruge Jolanke (65), sina Nandora (40), snaje Neli (33) i dvoje maloletnih unučića Davida (13) i Betine, koja je imala samo devet godina.
Jožef i njegova supruga su preklani u jednoj kući, kako se veruje, posle večere. U susednoj kući u dvorištu, najverovatnije automatskim oružjem sa prigušivačem, ubijena je porodica njihovog sina. Nandor je ubijen u trpezariji, Neli u sobici za odmor, 13-godišnji David u kupatilu, a njegova četiri godine mlađa sestra u njegovoj sobi.
Sam masakr ukazuje na to da je bilo najmanje dvojica zločinaca, a nijednog momenta nije odbačena mogućnost da su imali i pomagače koji su ih čekali u blizini, čuvali stražu i posle im omogućili bekstvo. U kućama je izvršena
KUĆUPosle masakra, Ilonka je nasledila stričevu kuću. Suprug joj je preminuo, pa živi sama jer joj je sin u Mađarskoj, gde radi, ali povremeno je obilazi. Sa porodicom Jožefove snahe Neli bila je u kontaktu. Tačnije sa Nelinom majkom Julijanom, koja je živela u Subotici.
- Već duže vreme se ne čujemo pa ne znam šta je sa njom. Stric ili brat, ne znam tačno koji od njih, branio je Neli da viđa oca. Iz kog razloga, nije mi poznato. Znam samo da je ona imala običaj da kada decu vozi u školu, prođe pored očeve kuće da bi on video unuku i unuka. Neli je imala i braću po ocu. Koliko znam, maćeha i braća su prodali kuću i odselili se u Mađarsku - kaže Ilonka.
premetačina, što je istragu usmerilo u pravcu toga da su zločinci tražili nešto u domu porodice Salma. Pare ili nešto drugo... Kako, međutim, zločinci nisu odneli sve pare koje su bile u porodičnom domu, istražiteljima je ukazalo na mogućnost da šestostruko ubistvo nije počinjeno
zbog novca, već zbog dijamanata koje je navodno Nandor posedovao.
Potvrde da je Jožefov sin imao drago kamenje nije bilo, iako je u istrazi naša policija sarađivala sa kolegama iz Mađarske, gde je Nandor imao mnogo “poslovnih veza”. Upravo zbog toga nije se odbacila mogućnost ni da su ubice došle upravo iz ove zemlje, da su ih poslali neki nezadovoljni saradnici, ali nije bilo dokaza koji bi potkrepili tu pretpostavku.
Detaljno je češljan život starijih članova porodice, posebno Nandorov i Jožefov, pa je ustanovljeno da je sin u Mađarskoj imao dosta nekretnina. U Domaseku je imao kuću identičnu onoj u Horgošu. U Mađarskoj je dovođen u vezu sa švercom alkohola, ali i s jednom pucnjavom u kojoj je ubijen njegov poslovni partner. Nekoliko meseci pre masakra Nandor je aplicirao za mađarsko državljanstvo, ali bez obzira na poreklo, odbijen je, a mediji u toj državi posle zločina pisali su da je razlog taj što je bio “opasan po zemlju”.
Masakrirana tela Jožefa i Jolanke nađena su u ostavi njihove kuće. Jolanka je preklana, a na osnovu stvari zatečenih u kući, veruje se da je pre toga prala sudove. Jožef je sedeo u fotelji kada je nasmrt izboden nožem. U drugoj kući hicima iz automatske puške Nandor je ubijen u trpezariji. Njegova supruga je usmrćena u sobici na međuspratu dok je, kako se veruje, tražila presvlaku za sina. Trinaestogodišnjem Davidu koji se u kupatilu spremao za kupanje zločinac je pucao u glavu. Betina, koja je imala samo devet godina, ubijena je u bratovljevoj sobi i sumnja se da je pokušavala da pobegne.