Vampiri u Srbiji
“Vampiri u Srbiji u XVIII veku”, Službeni glasnik, Beograd
Konačno je i kod nas objavljena stručno priređena dokumentarna knjiga o čuvenom izveštaju bečke ekspedicije, poslate 1732. na teren, u Medveđu kod Trstenika, posle misterioznih incidenata u Srbiji 1725. i 1731. godine, o kojima su se širom Evrope pronosile različite glasine. “Malo nam je bila protekla epidemija kuge!”, glasili su nemački naslovi.
Akteri su bili primarni nosioci: mrtvaci Pavle Arnaut (zarazio ga je neko ujedom na Kosovu) i Petar Blagojević (sin Blagoja), dok su sekundarni, preminuli posle uglavnom tri dana inkubacije bili: hajduk Stanko (Zeka Buljubaša se ne pominje!), hajduk Miloje, Joakim (sin hajduka), a da bi sve bilo rodno ravnopravno, iskopane su i vampirke Stanojka, Milica, Ruža i Milosava, i usput još neki sumnjivci sa indikovanim reemisijama... Knjižica nevelikog obima ima podnaslov “Knjiga i komentari”. Propratni eseji, da kažemo i dragocene studije Marije Kleut izvanredni su! I uz one fakte koji se u javnosti često prećutkuju: “...ostaje činjenica da u ono vreme Srbi porodična prezimena nisu imali”!
U izdanju je na srpskom “upakovan” znameniti naučni (imajmo na umu da je nauka pre 300 godina bila malo drugačija...) elaborat, posle kojeg je u svetu ustanovljen tada za Evropu šokantni fenomen vampirizma! Obim knjige od 80 stranica je obrnuto srazmeran svom značaju za našu kulturu!
Ne časeći časa, ubrzo je u 18. i 19. veku za svetski publikum, vazda željan misterija, krvi, nasilja i vaskolikih čudesa iz naših sumanutim vašarskim i čergarskim duhom oduvek, pa i sada prožetih krajeva (ni danas, nažalost, nije drugačije nego što je bilo 1725. ili 1732. - psi koji rastržu decu, bebe koje tobože umiru na rođenju a onda se nalaze oživljene po belom svetu...), nastao i primereni literarni podžanr horor-književnosti. O naučnim disertacijama da i ne govorimo... Vampirski idiom jeste krunisan, te na mnoge načine način karakternim konvencijama likova i njihovim međuodnosima u velikoj meri rezimiran i standardizovan promocijom 1897. romana “Drakula” Brama Stokera (“Blic” br. 5513), no treba se prisetiti i nekih njegovih beletrističkih preteča - što engleskih, što ruskih - takođe inspirisanih, u ovoj knjizi dokumentovanim “srpskim incidentom”: roman “Vampir” iz 1819. Bajronovog lekara Džona Vilijama Polidorija, “Vampir” iz 1841. Alekseja Konstantinoviča Tolstoja (“Blic” br. 6550), “Karmila” Šeridana Le Fanua iz 1871 ....
Idiom je u 20. i 21. veku medijski procvetao, nezamislivo i nesagledivo razgranat po TV serijama, filmovima, stripovima, internetu i gde sve ne...
Rečju, nezaobilazno izdanje!
me bombardovanja – kaže Bojana.
Vanredno stanje i kilometri udaljenosti od Beograda, te povremeno padajuća internet veza, nisu se odrazili na rad.
– Rad direktora fotografije se uvek sastoji iz dve faze, a jako bitna faza je priprema i planiranje projekata. Sva snimanja su apsolutno odložena do daljeg, što nam je dalo prostora da započete projekte učvrstimo i bolje pripremimo. A viška vremena za pripremu nikad nema, samo manjka, jer rokovi su nemilosrdni. Ova godina je krenula megalomanski. Osim pomenute serije za RTS čije snimanje je trebalo da se završi do ranog leta, u planu sam imala da radim još jednu seriju sa suprugom Kostom Đorđevićem za njegov novi film „Žal”, sa kolegama sa klase za dokumentarac Vladimira Petrovića, pozvana sam da radim kratki film za jednu stranu produkciju sa francuskom rediteljkom i za kraj godine da konačno počnem rad na filmu Nenada Pavlovića „Trag divljači”. Zato se za sve to sada primenjuje taj plan B – objašnjava direktorka fotografije.
Dok je prošle godine bila non-stop u pokretu, putujući u Francusku, potom u Los Anđeles gde je imala premijeru filma, pa onda Pulski festival, Italija, Španija, Nju Orleans i Nemačka, sada praktično iz kućne kancelarije priprema sve ono što je planirala za potpuno neobičnu 2020.
– Toliko stvari želim da postignem da mi je dan prekratak i proleti mi, učim francuski, pratim stručnu literaturu i šta relevantne kolege rade po svetu, gledam filmove i serije, značajno sam skratila kulu knjiga koje sam želela da pročitam, a nisu stizale na red, pa sam čak i ponovo pročitala „Majstora i Margaritu”. Preko raznih platformi imam onlajn sastanke sa saradnicima sa kojima pripremam buduće serije i filmove, onlajn istražujemo lokacije za snimanje – ističe naša sagovornica.
Uz sve to, kako kaže, tu je i nagoveštaj jedne lepe vesti za njen rodni grad.
– Upravo se okupila grupa ozbiljnih valjevskih sineasta i planiramo da snimimo dokumentarni film na jednu lepu i značajnu temu za naš grad koju ćemo otkriti nešto kasnije. Trenutno smo u fazi istraživanja i razgovora sa akterima – najavljuje Bojana Andrić.
Preko raznih platformi imam onlajn sastanke sa saradnicima sa kojima pripremam buduće serije i filmove, onlajn istražujemo lokacije za snimanje