BITI AUTSAJDER JE PREDNOST
Strip crtači nisu zvezde, oni stvaraju u tišini svojih skromnih životnih prostora, gotovo kao kaluđeri, kaže poznati umetnik Aleksandar Zograf
Otisnuvši se u Nemačku, u Berlin zbog izložbe u Muzeju evropskih kultura i predstavljanja nove zbirke stripova na nemačkom jeziku, na Sajmu knjiga u Lajpcigu, naš čuveni strip crtač Saša Rakezić, poznatiji po umetničkom alijasu Aleksandar Zograf, nije ni slutio kakva ga avantura čeka. Otišao je želeći i da predstavi knjigu u izdanju bečkog “Bahoe Books”, koja sadrži storije inspirisane Drugim svetskim ratom na našem području, jer je u njoj tekst koji je napisao o dedi i babi sa majčine strane:
- Baba i deda su tokom okupacije sakrivali ljude progonjene od nacista i uspevali da organizuju i prikupljanje i distribuciju hrane, koja je tajno bila dostavljana zatočenicima u Banjičkom logoru. Bili su saradnici danas nepravedno zaboravljenog Dušana Bogdanovića, jednog od čelnika predratne Narodne seljačke stranke, koji je pristao uz partizanski pokret otpora pre nego što je ubijen na Banjici. Bilo je zanimljivo videti kako bi takav materijal mogao da bude percipiran na nemačkom govornom području. Nažalost, ubrzo su sva kulturna dešavanja u Nemačkoj bila otkazana, a ja sam, kao u nekom ludom snu, grabio da se vratim za Srbiju, nakon čega je sledila samoizolacija koja je trajala 28 dana…
U karantinu sam nastavio da se bavim crtanjem i pisanjem jer to su, inače, aktivnosti koje se odvijaju u samoći i daleko od gužve.
Važite za našeg najuspešnijeg strip crtača, a s obzirom na to da ste okrenuti svetskom tržištu, da li će se sve ovo što se dešavalo sa koronom reflektovati na scenu i samo tržište?
- Teško je reći, trenutno izgleda kao da izdavači čekaju da vide kako će se stvari odvijati. Koliko je meni poznato, većina njih planira da nastavi svoje izdavačke programe čim situacija postane koliko-toliko normalna.
Prošle godine premijerno je prikazan film „Poslednja avantura Kaktus Bate“. Kako to da ste, umesto na strip tabli, svoju ideju pretočili u filmsku priču?
- Srećna okolnost jeste da martovska projekcija u Berlinu, uprkos panici koja se širila zbog pandemije, nije bila otkazana. Film predstavlja hibrid dokumentarnog, igranog i animiranog žanra, režiser je Đorđe Marković,
a ja se pojavljujem u ulozi glavnog naratora i istraživača. Traganje za sudbinom strip crtača Veljka Kockara, kog su nove vlasti streljaleg 1944, započeo je moj prijatelj, istoričar stripa Zdravko Zupan. Nakon što je Zdravko preminuo, nastavio sam da se bavim ovom temom. Film, takođe, govori o beogradskoj predratnoj i ratnoj strip sceni. To je tema koja me veoma zanima, pa nisam imao mnogo problema da se prilagodim saradnji sa filmskom ekipom, a nedavno je Kralj Čačka objavio i muziku iz filma.
U filmu govorite o moći crteža polovinom četrdesetih godina prošlog veka. A kakva je danas moć crteža?
- Mislim da crtež može da deluje na ljude i da im pruži podsticaj, možda razlog za razmišljanje. Zato sam svoju novu kolekciju stripova, prvobitno objavljenih u listu „Vreme“, nazvao „Ohrabrenja“. Ukoliko „priča u slikama“može da vam pruži bar iskru osećaja smislenosti, to je osnaženje koje ne treba zanemariti.
„Život jednog crtača stripova“bio je naziv vaše prošlogodišnje izložbe u Hrvatskoj. Kakav je danas taj život i da li i dalje strip crtače vidite kao autsajdere?
- Da, u zagrebačkom klubu „Močvara“je 2019. održana moja prva retrospektivna izložba, koja je obuhvatala sve periode mojih aktivnosti. Strip crtači nisu zvezde, oni stvaraju u tišini svojih skromnih životnih prostora, gotovo kao kaluđeri. Bili su i ostaće autsajderi, ali to je i njihova prednost - suviše je hvalisavih galamdžija na ovom svetu.
Ako uporedite današnji trenutak sa devedesetim godinama, mislite li da je vreme da se aktivira vaša „Kuhinja“?
- U nedostatku bilo kakvog drugog prostora, devedesetih sam organizovao strip radionice u vlastitoj kuhinji. To je nastalo iz nužde, iz potrebe da se pokaže da je čak i u oskudici moguće smisleno delanje. Zanimljivo je da su nakon toga pokrenute slične kuhinjske strip radionice, u zemljama gde to nije bilo stvar nužde, na primer u Austriji. U vreme korone se pokazalo da su mnogi bili ponukani da kreativnost presele u kućne okvire.
Da li je naš život poslednja dva meseca zaličio na neku od zastrašujućih i čudnovatih vizija iz vaših stripova?
- Ni u najluđim maštanjima nisam mogao da zamislim da će savremeni svet biti zaustavljen strahom od virusa. Međutim, bilo je onih koji su to jasno predstavili u stripu moj prijatelj, američki strip crtač Dejvid Laski, koji je pre neku godinu bio gostujući umetnik u Pančevu, još 2008. je objavio strip instrukciju o tome šta bi valjalo činiti u slučaju pojave nepoznate vrste gripa. Afiša je nastala prema zamisli grupe naučnika, koji su već tada predviđali da bi moglo da dođe do situacije koju upravo sada proživljavamo... A ja sam godinama na različitim diskusijama isticao to izdanje kao primer uspele saradnje strip autora i naučne zajednice.
Ni u najluđim maštanjima nisam mogao da zamislim da će savremeni svet biti zaustavljen strahom od virusa. Međutim, bilo je onih koji su to jasno predstavili u stripu