ŽIVOT NA NAJPRLJAVIJOJ RECI NA SVETU
Reka Buriganga, ekonomski veoma važna za Daku, puna je hemijskog, kućnog, medicinskog i drugog otpada. U nju se izliva kanalizacija, a na površini mogu da se nađu i mrtve životinje i plastika. Skoro četiri miliona ljudi u gradu svakodnevno je izloženo posledicama zagađenja vode. Reka Buriganga teče pored jugozapadnog oboda grada Dake, glavnog grada Bangladeša i nastavak je Gangesa. Prosečna dubina je 7,6 metara, a maksimalna dubina 18 metara. U dalekoj prošlosti, tok reke Ganges je nekada
Slaba komunikacija Vašingtona i Pekinga, u kombinaciji sa zabrinutošću obe zemlje za sopstveni ugled, dovela je do preuveličavanja manjih problema - kao što je repatrijacija ratnih zarobljenika - i doprinela da se rat produži, iako to više nije bilo produktivno. Činjenica da su sad sukob s Kinom doživljavale kao “posrednički” rat dodatno je komplikovala problem, jer su američki političari bili opsednuti porukom koju će svakom svojom akcijom poslati sovjetskom savezu. U bilo kom budućem sukobu, čak i ako postoji velika opasnost od velikih problema zbog eskalacije i narušavanja ugleda, Peking verovatno može očekivati da će Vašington budno motriti svaki njegov potez.
U novembru 1950. Kina i sad su ušle u rat. Poginulo je 36 amerikanaca i oko četvrt miliona Kineza i najmanje pola miliona Korejaca. ako su sad bile iznenađene što su se zatekle u ratu sa narodnom republikom Kinom, državom koja godinu dana ranije nije ni postojala, još više su bile iznenađene zato što gube rat. Kineska ofanziva iz unutrašnjosti severne Koreje potpuno je iznenadila američke oružane snage. ofanziva Un na severnu Koreju, predvođena sjedinjenim Državama, odbijena je, a američka vojska je doživela prvi poraz posle američkog građanskog rata.
Zaostavština ovog rata je složena i nedovoljno analizirana. U sjedinjenim Državama uspomenu na Korejski rat zamagljuje senka Drugog svetskog rata i Vijetnama. Kina drugačije pamti sukob, ali položaj Kine u svetu suštinski se promenio posle 1950-ih. Uprkos tome, dok razmatramo mogućnost da dođe do sukoba Kine i sad, trebalo bi da izvučemo pouke iz prvog kinesko-američkog rata.
Početkom 1950, politika hladnog rata još nije bila jasno definisana. Uprkos tome, nazirale su se njene konture. sovjeti su nekoliko godina posvetili učvršćivanju kontrole nad istočnom evropom, a Komunistička partija je došla na vlast u Pekingu na krilima pobeda narodne oslobodilačke armije.
U sad napetost zbog propasti nacionalističke Kine bila je velika. nacionalistička vlada je imala veoma efikasnu mašineriju za odnose sa javnošću u sad zasnovanu na vezama porodice sun sa američkim medijskim magnatom Henrijem lusom. Uticajni domaći lobi gurao je sad u pravcu intervencije i eskalacije i istovremeno omalovažavao savete stručnjaka koji su upozoravali na oprez kada su u pitanju sposobnosti i interesi Kine.
Prve kineske pobede krajem jeseni 1950. bile su posledica kolosalnih promašaja američkih obaveštajnih službi, kao i političkih, strateških, operativnih i taktičkih grešaka. Polarizacija američke stručne procene Kine nakon uspostavljanja narodne republike Kine ukazuje na to da su američki političari imali teškoća da razumeju kineske poruke. sjedinjene Države su takođe pogrešno shvatile složene odnose između Moskve, Pekinga i Pjongjanga, posmatrajući grupu zemalja kao jedinstvenog aktera i nisu uzimale u obzir ozbiljne političke razlike između njih.
američke snage, koje su na operativnom nivou napredovale, nisu obraćale mnogo pažnje na upozorenja na kinesku intervenciju. sad
RAT U KOME SU SVI POBEDILI I IZGUBILI
PRVE KINESKE POBEDE KRAJEM JESENI 1950. BILE SU POSLEDICA KOLOSALNIH PROMAŠAJA AMERIČKIH OBAVEŠTAJNIH SLUŽBI, KAO I POLITIČKIH, STRATEŠKIH I TAKTIČKIH GREŠAKA
nisu razumele značaj koji Severna Koreja imao za Peking kao tampon-zona i nisu registrovale kineske pripreme za intervenciju, kao ni kineske vojnike u Severnoj Koreji i nisu bile svesne koliko su kineske snage jake.
Američka vojska, koja je u Drugom svetskom ratu imala iskustva s kineskim nacionalistima, nije mnogo poštovala Narodnu oslobodilačku vojsku Kine, naročito izvan kineskih granica. Amerikanci su pridali preveliki značaj svojoj nadmoćnosti u vazduhu, na taktičkom i operativnom nivou, pogotovo nuklearnom oružju, na strateškom nivou.
Narodna oslobodilačka armija Kine uvažavala je američku superiornost u vazduhu, kao i efikasnost američkog naoružanja i artiljerije. Njen ekspedicioni korpus u Severnoj Koreji nastojao je da primeni hibridne pobunjeničke taktike koje je armija koristila u Kineskom građanskom ratu. To je podrazumevalo korišćenje formacija lake pešadije, osmišljene da napreduju i napadaju noću, kako bi izbegle američku vazdušnu silu i koncentrisanu američku vatru. Takve taktike omogućile su Narodnoj oslobodilačkoj armiji Kine da iznenadi američke snage, koje nisu bile svesne razmera kineske intervencije sve dok im ništa drugo nije preostalo nego da se povuku.
SAD su primenjivale taktike (a često i oružje) koje su koristile u Drugom svetskom ratu. Iako su severnokorejsko oružje i artiljerija bili nadmoćniji u odnosu na nespremne američke kopnene snage u prvih nekoliko nedelja rata, u vreme kineske kontraofanzive, SAD je već imala mobilne, naoružane snage i primenjivala kombinovane taktike ratovanja. To oružje i taktika omogućile su SAD da nanesu teške gubitke kineskim snagama, čak i kada su predavale velike delove teritorije. Američko ratno vazduhoplovstvo i Ratna mornarica mislili su da će izvoditi operacije na moru i iz vazduha bez značajnijeg mešanja komunističkih snaga. Ratno vazduhoplovstvo je pogrešilo: Očekujući da će biti u ogromnoj prednosti u pogledu
U KINESKO-AMERIČKOM RATU NIŠTA NIJE BILO DOBRO, ČAK NI „MIR“KOJI JE USLEDIO POSLE RATA. TO ISKUSTVO TREBALO BI DA POSLUŽI KAO MRAČNA POUKA ZA POLITIČARE
obučenosti i opreme, američke vazduhoplovne snage suočile su se sa ratobornim komunističkim oružanim snagama opremljenim presretačima MIG-15, koji su bili nadmoćniji u odnosu na starije američke modele.
Možda najznačajnija zaostavština prvog kinesko-američkog rata jeste trajna podela Korejskog poluostrva. Iscrpljene kineskom kontraofanzivom, nijedna strana nije ozbiljno pretila da će izbaciti drugu s poluostrva. Odnosi između Seula, Vašingtona, Pekinga i Pjongjanga bitno su se promenili tokom godina, ali sukob ostaje zamrznut, zajedno s geografijom utvrđenom 1953.
Mnogi problemi su ostali isti uprkos suštinskim promenama globalne politike. Peking je umoran od ispada severnokorejskog klijenta, baš kao što je Južna Koreja značajno povećala bogatstvo i moć. Ali Severna Koreja još može da ugrozi bezbednost i napredak Republike Koreje, a Peking trpi zbog pretnji Demokratske Republike Koreje.
Kina i SAD različito gledaju na sukob. Za SAD Korejski rat predstavlja neobičan izuzetak; rat vođen za pravdu, ali bez zadovoljavajućeg rešenja.
Za Kinu rat je važna pobeda nad imperijalizmom. On je uveo Narodnu Republiku Kinu u međunarodni sistem doslovno “na bum”. Istovremeno, posledice rata iskomplikovale su položaj Kine na međunarodnom planu. Delom zbog uspomene na kinesku intervenciju, ali i zbog kineske unutrašnje politike, SAD su uspele u nastojanju da Narodnu Republiku Kinu drže u izolaciji od međunarodnog sistema sve do 1970. Danas Narodna Republika Kina predstavlja takoreći imperijalističku pretnju za susede, dok je u isto vreme jedna od tri najveća stožera svetske privrede.
U kinesko-američkom ratu ništa nije bilo dobro, čak ni “mir” koji je usledio posle rata. Iskustvo tog rata, danas skoro zaboravljenog na obe strane, trebalo bi da posluži kao mračna poruka za političare i u Vašingtonu i u Pekingu. Korejski rat jeste bio slučajan, ali pogrešna procena i komunikacija doprinele su da rat traje daleko duže nego što je bilo neophodno.
Tridesetih godina prošlog veka bila je jedna od najunosnijih glumica u Holivudu, a iako je privatni život uspešno držala u tajnosti tokom života, nakon njene smrti zaintrigirao je ceo svet.
Nemica Marlen Ditrih smatra se jednom od najboljih glumica svih vremena, zahvaljujući prvenstveno ulogama u filmovima reditelja koji ju je otkrio Josefa von Sternberga. Rođena 27. decembra 1901. kao Marija Magdalena Ditrih, glumica je odrasla u Berlinu kao mlađa ćerka majke iz imućne porodice i oca poručnika. Otac joj je umro kada je imala 10 godina, a majka se preudala za njegovog najboljeg prijatelja Eduarda von Loha, koji je umro ubrzo nakon venčanja. Odmalena je pokazivala zanimanje za pozorište i poeziju, a u školi je učila da svira violinu. Htela je da postane koncertna violinistkinja, ali je povredila zglob pa se posvetila glumi. Prve uloge ostvarila je u pozorištu, a na filmu je debitovala 1922. godine. Na setu upoznaje Rudolfa Sibera, sa kojim se venčala 1924. godine. Sa njim je dobila jedino dete, ćerku Mariju Elizabet Siber, kasnije poznatu pod imenom Marija Riva. Tokom Drugog svetskog rata doselila se u
Ameriku i dobila državljanstvo, te je potpisala ugovor s „Paramount Pictures“, koji su je plasirali kao odgovor na Šveđanku Gretu Garbo, zvezdu studija MGM. Prvi film koji je snimila na engleskom jeziku bio je „Maroko“, reditelja Josefa von Sternberga, piše „24 sata“. Iako je jedva znala jezik i imala loš izgovor, ta uloga joj je donela jedinu nominaciju za Oskara u karijeri.
Imidž fatalne žene Marlen je dobila filmom „Plavi anđeo“, koji je od nje napravio jednu od najvećih holivudskih zvezda.
Glumačka karijera krenula joj je nizbrdo nakon što je studio otpustio njenog reditelja von Sternberga, s kojima je snimila šest hit filmova. Ubrzo je prozvana „otrovom za bioskopske blagajne“jer su joj se počeli ređati finansijski neuspešni filmovi. Kasnije je pak oduševila mnoge ulogama u filmovima Alfreda Hičkoka i Orsona Velsa.
Ditrih je negovala i karijeru pevačice i zabavljačice. Njen glas zvali su „trećom dimenzijom“,
kako bi kralj „poludeo“za njom.
- Ovo činim za Englesku, koju oboje volimo. Moramo da podnesemo žrtve - kazala je Ditrih svom tadašnjem ljubavniku Daglasu Ferbenksu. Plan joj nije uspeo jer, dok se ona „spremala“, Edvard VIII više nije bio kralj.
Nakon toga, imala je još jednu suludu ideju. Naime, prema jednoj njenoj biografiji, glumica je ozbiljno nameravala da ubije Adolfa Hitlera.
- Pravila bih se da ga volim, da sam strašno zaljubljena u njega. Čula sam da mu se sviđam, odmah bi mi poverovao - poverila se Marlen Ferbenksu. U Hitlerove odaje je nameravala da uđe potpuno gola, dok bi joj u kosi bila skrivena otrovna ukosnica. Iako nikada nije ostvarila svoj plan, Ferbenks nije nikada sumnjao da ne bi mogla tako nešto da učini, jer je bila „dovoljno luda i dovoljno hrabra“za tako nešto.
Njena seksualnost bila je „javna tajna“u Holivudu. U Kaliforniji je jedno vreme živela sa kubansko-američkom spisateljicom Mercedes de Akostom, koja je ostavila Gretu Garbo zbog nje. Posle je imala i aferu s Edit Pjaf, koja joj je ostala jedna od najbližih prijateljica.
Iako su Šveđanka Greta Garbo i Nemica Marlen tvrdile da se nikada nisu upoznale, ljute protivnice su, smatra jedan biograf, imale zajedničku prošlost. Pre nego što su se proslavile u Holivudu, upoznale su se u Berlinu na snimanju jednog nemog filma, te su se upustile u strastvenu i kratku aferu koja je, pisao je autor, slomila Garbo.
Prema rečima Marlenine ćerke, glumicu su obožavali jer je bila nesebična ljubavnica koja se brzo prilagođavala potrebama drugih. Navodno je najviše uživala u pružanju oralnog seksa.