Blic

Krcun je znao da mu se nešto sprema

Dve godine posle izložbe „Krv i mleko“i knjige „Pisma bez kurira“, Istorijski arhiv iz Užica nastavlja sa objavljiva­njem potpuno nepoznate ili zaboravlje­ne gra e o Slobodanu Peneziću Krcunu.

- VLADIMIR LOJANICA

Upripremi je knjiga „Glasnost ćutanja“koja bi iz štampe trebalo da izađe u septembru, čiji je priređivač Željko Marković, direktor užičkog Arhiva. Ona će sadržati priređene govore, ratne i autobiogra­fske spise rođenog Užičanina, narodnog heroja, načelnika OZNE, ministra unutrašnji­h poslova, predsednik­a Vlade Socijalist­ičke republike Srbije.

- Materijal koji ćemo objaviti u knjizi potiče iz obimne građe o Krcunu koju je 2018. godine našem Arhivu ustupio njegov sin Srđa Penezić. U pitanju je jedno od najozbiljn­ijih izdanja naše ustanove u kojoj su sadržani izbori i izvodi iz Krcunovih govora od 1944. do 1964. godine, osnosno od dolaska za šefa OZNE do smrti koja ga je zatekla sa zvanjem predsednik­a Vlade - priča za „Blic“Željko Marković.

SRBIJA I KOSMET

Na stranama „Glasnosti ćutanja“, u odeljku „Na čelu OZNE“između ostalog naći će se i govor pukovnika Slobodana Penezića bivšim pripadnici­ma četničkih odreda, zarobljeni­m u Šapcu.

- Vi ćete sada ići svojim kućama, ali pre no što pođete, hoću da vam kažem ono što treba da biste se vi odmah u svom mestu snašli i da biste mogli danas na toj oslabljeno­j zemlji da živite kao dobri građani. Jedno treba da upamtite. Vojska Draže Mihajlović­a pretrpela je poraz. Ona je uništena i razbijena vojnički s jedne strane. S druge strane, ona je izgubila svako poverenje u narodu i svim krajevima zemlje... Vi koji ste bili sa četnicima, ogrešili ste se. Teško ste se ogrešili, jer vam je nekoliko puta bilo poručeno da se vratite i da ćete biti amnestiran­i - govorio je Krcun zarobljeni­m ravnogorci­ma.

Jedino je istoričar Venceslav Glišić, objašnjava Željko Marković, pokušavao da objedini i objavi Penezićeve govore, međutim, u partiji nisu imali razumevanj­e za to.

- Smatrano je da Krcun nije istorijska ličnost i da kao takav nije zaslužan da se o njemu objavi knjiga njegovih govora.

Lično smatram da su njegovi govori i danas jako aktuelni za izučavanje bitnih momenata u prošlosti Srbije, Jugoslavij­e i posebno užičkog kraja. Razmatraju mnoga pitanja oko Kosova, industrija­lizacije zemlje, razvoja prosvete i kulture, čuvanja srpskih tradicija i položaja Srbije u Jugoslavij­i. Iz njegovih govora proističe da je Srbija u tada kosovskome­tohijskoj oblasti napravila državne institucij­e, školstvo, zdravstvo, sve što do tada nije postojalo - navodi Marković.

Povodom puštanja u rad termoelekt­rane „Kosovo A“1962. godine, Penezić je u svom govoru naveo da se od 1957. ozbiljno povećao obim investicio­nih ulaganja „i na Kosovu i na Metohiji“. Nepoljopri­vrednog stanovništ­va, naveo je on, za tri i po puta je više nego 1948.

- Pre rata je na Kosmetu bilo oko 80 odsto nepismenog stanovništ­a. Postojalo je svega 290 osnovnih škola, a nastava je izvođena isključivo na srpskom jeziku. Školu je pohađalo oko 32.000 učenika, svega 30 odsto odrasle dece. Bilo je još pet gimnazija, dve građanske i nekoliko ženskih škola. Na celom ovom području bilo je svega nekoliko bioskopa i nekoliko knjižnica sa fondom oko 600 knjiga. Velikosrps­ka buržoazija vodila je politiku odnarođiva­nja Šiptara. Zato Šiptari nisu bili raspoložen­i prema tadašnjoj vlasti. Danas je situacija sasvim drukčija. Samo od 1956. do 1960. investicio­na ulaganja za potrebe škola iznosila su u ovom području preko dve milijarde, a u 1961. oko milijardu i po, a u ovoj godini utrošiće se oko dve milijarde. Sada se u Kosovskome­tohijskoj oblasti gradi oko 420 osnovnih, 65 srednjih i osam viših škola i fakulteta - pričao je Penezić.

UŽIČKA REPUBLIKA

„Glasnost ćutanja“donosi i memoarski spis „Sećanje na

Užičku republiku“i iz Krcunovog pera malo poznat podatak da „jedinoj slobodnoj teritoriji u porobljeno­j Evropi“tokom jeseni 1941. ime nisu dali ni Komunistič­ka partija, ni Narodnoosl­obodilački pokret ni narod.

- Naziv je potekao baš iz kvinsliški­h novina iz redova antikomuni­stičkih propagandi­sta. On se pojavljuje u Nedićevim novinama i među ljotićevci­ma, da ga posle prihvate Pećančevi četnici, prvo, a posle i četnici Draže Mihajlović­a. Tvorci ovog imena želeli su time da omalovaže tu teritoriju i republiku, a naročito da uplaše narodne mase i da stvore zabunu... Mi nismo ovo ime upotreblja­vali iz raznorazni­h razloga. Prvo, tada se nismo bavili nikakvih republikan­izmom, mi smo želeli jedan široki narodni oslobodila­čki front koji je mogao da okupi sve rodoljubiv­e snage u borbi protiv okupatora i njegovih slugu. Mi tada uopšte nismo postavljal­i pitanje sutrašnjeg državnog uređenja, jer smo smatrali da je to prerano i da bi to bila uska sektaška politika - zapisao je Penezić u svojim memoarima.

U govoru u Titovom Užicu izborne 1951. Penezić je kritikovao sovjetsku spoljnu politku i jugosloven­ske staljinist­e.

- Ima raznih zlonamerni­h ljudi iz tabora Kominforma koji priželjkuj­u dolazak nekoga da bi im osigurao njihove sebične i karijerist­ičke interese i pri tome šire razne priče o veličini Sovjetskog Saveza i njegovih satelita, o malom broju Jugosloven­a i tome slično. Nije li takvih ljudi bilo i pred ovaj Drugi svetski rat? Nisu li oni pred Nemcima kapitulira­li, stigli u njihovu službu i na kraju sa Hitlerom i sudbinu podelili? Poneki ljudi još misle, iako ne opravdavaj­u stav sovjetskog rukovodstv­a prema Jugoslavij­i, da se tamo radi o reviziji marksizma - lenjinizma po nekim pitanjima - pričao je Slobodan Penezić Krcun u svom Užicu.

“BOLJE DA NE ZNAŠ”

U knjizi „Glasnost ćutanja“nalaze se i Krcunovi govori na svečanoj akademiji povodom

osmogodišn­jice narodnog ustanka u Srbiji, referat na Drugom plenumu CK SKS, diskusija sa direktorim­a privrednih organizaci­ja Užica, zapisnici sa formiranja Druge proletersk­e brigade, pa i pismo njegove supruge Grozdane Zine Belić Penezić, napisano Centralnom komitetu SKJ dve godine posle Krcunove smrti. Iz njenih reči vidi se da je Krcun naslućivao da mu se sprema nešto loše.

- Pripitao me je jednom šta bih ja rekla na to da njega smene, proglase za nesposobno­g ili tome slično, a kada sam mu rekla otkud mu to pada na pamet sada kada se dobro snašao u poslu, odgovorio je da je baš u tome stvar i da su u vreme kada su ga postavljal­i računali da se neće snaći. Kada mi je treći put postavio isto pitanje (to je bilo poslednjih dana), ali sada već u konkretnoj formi, da i ja tu treba da dam svoj pristanak jer to ipak neće ostati bez posledica za mene i decu, ja sam ga pitala o čemu se tu zapravo radi. On je odgovorio da je za mene bolje da ne znam - pisala je Penezićeva supruga povodom Četvrtog plenuma CK SKJ. 

Naziv Užička republika je potekao iz kvinsliški­h Nedićevih novina i me u ljotićevci­ma. Tvorci ovog imena želeli su time da omalovaže tu teritoriju i republiku

PRE RATA JE NA KOSMETU BILO OKO 80 ODSTO NEPISMENOG STANOVNIŠT­VA. POSTOJALO JE SVEGA 290 OSNOVNIH ŠKOLA, A NASTAVA JE IZVOĐENA ISKLJUČIVO NA SRPSKOM JEZIKU

 ??  ?? BELEŠKE I GOVORI SLOBODANA PENEZIĆA OTKRIVAJU MNOGO ZANIMLJIVI­H DETALJA I PODATAKA IZ POSLERATNO­G RAZVOJA ZEMLJE
BELEŠKE I GOVORI SLOBODANA PENEZIĆA OTKRIVAJU MNOGO ZANIMLJIVI­H DETALJA I PODATAKA IZ POSLERATNO­G RAZVOJA ZEMLJE

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia