Zar mora opet?
Uvek sam na strani demonstranata. Nikad na strani policije. Pre svega stoga što sam vazda uz slabijeg, ne uz jačeg. Policija je produžena ruka vlasti: naoružana, obučena i plaćena. Demonstranti su goloruki, spontani i spremni da trpe. Ta borba nije ravnopravna. David protiv Golijata.
Ovo, naravno, ne znači da opravdavam svaki stav koji zastupaju demonstranti. Neki su mi bliski, neki miljama daleki. Za neke od njih mislim da su veoma pogrešni i veoma štetni. Neki od demonstranata su, očigledno, zavedeni i instruisani. Suviše su mladi i nezreli da bi do te mere smeli biti kategorični. I kategorični i netolerantni. Ali netolerancija vlasti budi netoleranciju mase. Popularisanje ideološke isključivosti i forsiranje nakaradnog nacionalizma moralo je uzeti danak kod onih koji tek stasavaju i koji ništa drugačije nisu mogli čuti. I škola, i crkva, i mediji zatrovani su predrasudama, netrpeljivošću i neistinama. Naša je omladina tačno onakva kakvu smo je mi oblikovali i vaspitali. Ili preciznije, deo omladine. Nemali, doduše.
Pravo na suprostavljanje vlastima, međutim, strarije je od političkih zabluda. To pravo na ulični protest, na javno iskazivanje nezadovoljstva, ogorčenja, frustracije, ne može biti ni ograničeno ni uslovljeno. Inače će protesti postajati sve masovniji i sve radikalniji. To je istorijska zakonitost svake građanske pobune.
Ovo čemu smo svedoci poslednjih dana u Beogradu i širom Srbije jeste direktna posledica ukupnog stanja u zemlji. Ona veštačka izborna pobeda vladajuće partije morala je izazvati reakciju. Ako se političke razlike i nesporazumi ne ukrštaju u demokratskim institucijama, sukobiće se na trgovima, raskrsnicama, bulevarima... Kad vlast ne shvata koliko je situcija napeta i sebi prisvoji sve, nema druge nego da se opšti negativizam izlije napolje.
Kockamo se svojom sudbinom već trideset godina. Srljamo iz greške u grešku i doživljavamo uzastopne poraze. I nijedan od tih poraza ne priznajemo. Menjaju se vlastodršci – mentalitet ostaje isti. I mentalitet i doživljaj stvarnosti. Ovi današnji pate od kompleksa inferiornosti osetno više od svojih prethodnika. Oni ni u čemu nisu pogrešili, rezultati su im neprevaziđeni, način vladanja im je savršen. Oni su, po vlastitom priznanju, idealna vlast. I idealna i nezamenljiva.
„Trn u tuđem oku vidiš, a balvan u svom ne vidiš“, glasi jedna biblijska mudrost. Što se kod nas silnici ne drže Svetog pisma ni po jada. Ne drže ga se ni crkveni velikodostojnici. Čast izuzecima.
Kosovo (i Metohija) je postalo najjeftinija