KLINTON ŽELEO DA VIŠE OD POLOVINE
Bivši američki predsednik Bil Klinton urgirao je muslimanskoj vladi u Bosni i Hercegovini da ustupi teritoriju Srbima 1995, pokazuju dokumenta sa kojih je skinut pečat poverljivosti.
Kad je Srebrenica pala, bosanska vlada na čelu sa muslimanima bila je zapanjena kad je neposredni odgovor Vašingtona bio pokušaj da ih nagovore na nove koncesije Srbima, uključujući prihvatanje eventualne podele njihove zemlje po etničkim linijama.
Dokumenta iz tog perioda i intervjui sa nekim protagonistima reflektuju odlučnost Klintona i njegovog tima za spoljnu politiku da pronađu rešenje trogodišnjeg konflikta po svaku cene pre nego što je počela njegova kampanja za reizbor 1996. - “čak i ako bi to značilo nagrađivanje bosanskih Srba za njihovu politiku etničkog čišćenja ispunjavajući njihov cilj - secesiju”.
U istoj nedelji kad je Srebrenica “pala”, Klintonov savetnik za nacionalnu bezbednost Entoni Lejk finalizirao je “strategiju završne igre” za izvlačenje Sjedinjenih Američkih Država iz “bosanske katastrofe”. Strategija, na kojoj je Lejkov tim počeo da radi nedeljama pre napada u Srebrenici, bila je pokušaj da se nametne mirovni ugovor zasnovan na ugrubo jednakoj podeli teritorije. Ukoliko to ne uspe, plan je bio da se povuku mirotvorne snage UN (Unprofor), ukine embargo
Pre Dejtonskog sporazuma, američka administracija je imala na umu drugačiji ishod rata u Bosni
BOSANSKI KLINTON HTEO DA SKINE EKRANA UOČI PROBLEM SA AMERIČKIH
NOVE IZBORNE KAMPANJE
na oružje Bosni, a muslimansko-hrvatskoj federaciji pruži inicijalna podrška vazdušnim udarima dok ne ojača dovoljno da se sama izbori sa
Srbima. Ali, cena takve američke podrške je bila visoka. Muslimani bi morali potencijalno da progutaju dalje koncesije, uključujući predaju integriteta teritorije koju su branili. Prema prvom aneksu te strategije, nazvanom “plan igre za diplomatski proboj 1995”, prvi korak su bili “pregovori sa Bosancima” kako bi ih ubedili da nakon Srebrenice treba “realističnije da razmisle o oblikovanju naseobine”.
Federacija je mogla da prihvati manje od pola teritorije, a SAD bi razmotrile “pritisak na Bosance da pristanu da Srbi sprovedu referendum o secesiji nakon dve-tri godine”.
“Ako Bosanci ne mogu da ubede srpsku populaciju da njihova najbolja budućnost leži u reintegraciji, nema smisla blokirati mirnu separaciju unije duž linija čehoslovačkog modela”, stoji