Panov lavirint
Giljermo del Toro i Kornelija Funke: “Panov lavirint”, Čarobna knjiga, Beograd, 2020.
navikli smo da filmovi uglavnom nastaju po proznim tekstualnim predlošcima (scenarijima), kao adaptacije romana, pozorišnih komada, priča ili, poslednjih decenija veoma često, po stripovima. No, postoje i, doduše, nešto ređi primeri da se po filmovima ili TV serijama naknadno pišu uspešne knjige, ponekad i čitavi nizovi štampanih ili internetskih naslova.
Od pre nekoliko dana imamo jedan takav “reverzibilan” slučaj, i to neočekivano brzo preveden i objavljen na srpskom. Naime, čuveni film iz 2006. Giljerma del Tora (1964), jednog od “tri amigosa” meksičke (i svetske!) filmske režije koji poslednjih nekoliko godina odnose preko granice na jug mnoge “Oskare”, uz pomoć koautorke pretvoren je tek 2019. u roman. Ovaj “El laberinto del Fauno” je 2007. uzeo tri “Oskara” (scenografija, fotografija i šminka), godišnju nagradu “Goja” kao najbolji film na španskom, i mnoge druge...
Podnaslov tvrdo ukoričene knjige koja ima 224 stranice plus kolorni ilustrovani dodatak je “Lavirint fauna” (originalno: “Pan’s Labyrinth: The Labyrinth of the Faun”). On možda sugeriše i neki nastavak, pretpostavljamo, ne bi li eventualno utešili publiku, nesumnjivo razočaranu zbog tužnog kraja, ali ne bi to baš valjalo, kako se sada čini. Postavka radnje je zaprepašćujuće slična onoj iz romana Džo Volton “Oni drugi” (prošla kolumna, “Blic” br. 8396)! Mlađa tinejdžerka (ovde devojčica Ofelija ima 13 godina, tamo 15) na ovaj ili onaj način biva odvojena od oca, radnja se odvija u periodu od oko godinu dana, obe “gutaju” fantastičnu prozu (bajke, F i NF knjige), obe viđaju natprirodna bića (vile, vilenjake...) koje drugi ljudi ne zapažaju, te komuniciraju ili “komuniciraju” sa njima. Čitaocu je ostavljeno da sam prosudi da li im je to maštanje samo dečja kompenzacija za usamljenost i uteha za užase koji se događaju u stvarnom svetu oko njih ili ta stvorenja odista imaju uticaja na uglavnom nesrećama obojenu radnju. Mesto i vreme su ovde drugačiji. Španski građanski rat još traje, 1944. je godina. Ofelijina majka Karmen Kardoso, koja ostaje bez muža, u 32. zatrudni sa fašistom, udaje se za generalu Franku odanog falangistu, bezdušnog zlotvora, kapetana Ernesta Vidala, te odlazi u šumu da se porodi i živi u njegovoj kući, adaptiranoj vodenici. On sa svojom jedinicom fanatično progoni pripadnike pokreta otpora, sadistički ih muči i ubija, što je gotovo nepodnošljivo za njenu devojčicu iz prvog braka, te ćerka “stupa u kontakt” sa Faunom iz drevne ruševine (lavirinta) i vilama .... Dirljiva knjiga.