BOJAN PAJTIĆ
Bojkot je skinuo smokvin list sa srpskog parlamenta
Prethodni saziv parlamenta predstavljao je smokvin list koji je prikrivao činjenicu da u Srbiji niti ima slobode, niti demokratije kaže u intervjuu za „Blic“Bojan Pajtić, nekadašnji predsednik DS, profesor na Pravnom fakultetu u Novom Sadu.
On navodi da je Vučić fingirao da je Srbija nalik na druge evropske države, jer postoji višestranačka Skupština, iako je u njoj svaki oponent prvo doživljavao linč, a potom bi se našao pod baražnom paljbom prorežimskih medija.
- Bojkot je otklonio taj smokvin list. Opozicije u parlamentu nema pa je belodano jasno da živimo u diktaturi, odnosno – kako je to Fridom haus eufemistički definisao – hibridnom režimu.
Da li danas mislite da je bojkot bio rešenje?
- Ciljevi bojkota bili su deligitimizacija lažnih izbora i organa vlasti koji će na osnovu njih biti formirani, raskrinkavanje nedemokratskog režima na međunarodnom planu i definisanje kredibilne opozicije koja je spremna da se odrekne poslaničkih pozicija zbog opšteg interesa i da stane iza obećanja datih u „Sporazumu sa narodom“. Da je prvi cilj ispunjen, jasno govori i činjenica da Vučić već najavljuje vanredne parlamentarne izbore za godinu i po dana. Neodrživo je da u jednoj evropskoj zemlji u XXI veku opozicija nije zastupljena parlamentu, što će biti prva informacija koja će upasti u oči svakom novinaru, diplomati i političaru koji bude dolazio u Srbiju, ili je bude proučavao. O ispunjenosti drugog cilja govori stav evropskih poslanika iz poslaničkih grupa socijaldemokrata i demokrata, zelenih i liberala, koji su izdali saopštenje da je novi sastav srpskog parlamenta
Neophodno je javno raskrinkavanje onih koji deluju u evropskim institucijama, ali, očito, ne smatraju da je EU zajednica vrednosti, već interesa
„ruganje demokratiji“i pozvali države članice EU da ne otvaraju nova pregovaračka poglavlja sa Srbijom dok se stanje ne popravi. Iza ovakvog stava je stalo 311 zastupnika EU parlamenta, naspram 187 poslanika narodnjaka koji još, doduše sve stidljivije, podržavaju SNS. Ne treba niko iz Brisela da opredeljuje ko će u Srbiji biti na vlasti, ali je veoma važno da diktatorskom režimu bude izmaknuta podrška dela zvaničnika u evropskim institucijama. Treći cilj, definisanje kredibilne opozicije, dosegli su sami građani, odbijanjem da podrže stranke koje su učestvovale na lažnim izborima.
Imate li utisak da je izostao „dan posle“? Da se osim promene SZS u UOS ništa drugo nije dogodilo?
- Čini mi se da su opozicione stranke propustile priliku da sprovedu aktivan bojkot i kroz kampanju bojkota se snažnije pozicioniraju u biračkom telu. Borba za bolje izborne uslove mora početi odmah, a ne nekoliko meseci uoči izbora, jer je za postizanje efekta oslobađanja medija ili izmenu izbornog zakonodavstva neophodno vreme. Štrajk glađu lidera opozicije ili neki drugi efektan vid protesta ispred Evropske komisije ili sedišta Evropske narodne partije (koja podržava SNS) u Briselu bi mogao biti prvi korak. Možda ovo zvuči radikalno, ali, Srbija je u ljutim ranama, a na njih valja naneti ljute trave. Sećam se kako su me devedesetih godina tukli, hapsili, koliko sam pretnji dobijao zato što sam bio oponent Miloševićevom režimu. Opozicioni političari koji pretenduju da jednog dana postanu predsednici i ministri će, u jednom trenutku, morati da se izlože riziku. Vučićev režim će pasti kada opozicija bude spremna na veće žrtve da dođe na vlast, nego što je on spreman da žrtvuje da bi na vlasti ostao. Zašto protest baš u Briselu? Pojedini evropski zvaničnici su kumovali i uspostavljanju Vučićeve vlasti i njenoj ekspanziji. Oni, u svojim zemljama, naspram sebe, imaju slobodne medije, razvijeno civilno društvo i opoziciju. Neophodno je javno raskrinkavanje onih koji deluju u evropskim institucijama, ali, očito, ne smatraju da je EU zajednica vrednosti, već interesa.
VUČIĆEV REŽIM će PASTI KADA OPOZICIJA BUDE SPREMNA NA VEĆE ŽRTVE DA DOĐE NA VLAST, NEGO ŠTO JE ON SPREMAN DA ŽRTVUJE DA BI NA VLASTI OSTAO
U DS je došlo do podela, stranka praktično ima dva glavna odbora koja odvojeno funkcionišu? Šta o tome mislite?
- S obzirom na to da se više ne bavim politikom, pa i ne učestvujem aktivno u radu partijskih organa, nije primereno da javno komentarišem ono što o stranci čitam u medijima. Ono što se, međutim, čini nespornim jeste da proces „ujedinjavanja“predstavlja kamen spoticanja. Upozoravao sam javno pre više od godinu dana da „ujedinjavanje“sa strankama nastalim cepanjem DS ne donosi novi kvalitet, ali sa sobom nosi dovođenje u organizaciju novih lobističkih struktura, koje će zahtevati svoje kvote na svakom nivou, a njihovi pripadnici će se uzajamno podržavati na interesno–ličnim, a ne principijelnim platformama. To će značiti da unutar jedne partije suštinski postoji više stranaka koje vuku na svoju stranu. To ovako mala i izranjavljena Demokratska stranka ne može podneti. Otvaranje vrata svakom ko je nekada bio član stranke, a želi da se u nju vrati je sasvim dovoljna mera „ujedinjenja“.
U celokupnoj opoziciji je prilično živo. Imamo lomove u Narodnoj stranci, Dveri gotovo da ne postoje, DS takođe, PSG mora da rešava svoje probleme... Da li je jedna kolona rešenje ili je ipak bolje da se ide u više? I kako svi ti sporovi mogu da se reše?
- S obzirom na to da nijedna opoziciona stranka danas ne bi mogla da garantuje da će sama preći cenzus od tri odsto, ukrupnjavanje i izlazak na izbore u koalicijama je imperativ za sve. Ako partije koje pripadaju kredibilnoj opoziciji donesu odluku da neće izaći na izbore u okviru jedne liste, svakako ne smeju formirati više od dve kolone – jednu levog, a drugu desnog centra. Dezideologizovanom režimu (u kome u istu tikvu duvaju bivši radikali i SVM, Titov unuk i muftija, SPO i julovci, kvazilevičari i milijarder Karić) valja suprotstaviti jasne ideje i političke programe. Zato su dve kolone optimalan format.
Kako na predsedničke izbore? Da li mislite da postoji kandidat koji bi bio po volji svima?
- Na prethodnim izborima je Janković, kao kandidat građanske Srbije, uspeo da postigne izuzetno visok stepen aktivizma javnih ličnosti i organizacija koje pripadaju tom korpusu. Dobio je oko 600.000 glasova u prvom (i jedinom) krugu, dok se za Vučića opredelilo preko dva miliona ljudi. Jasno je da na sledećim izborima samo osoba koja je zaista demokratski opredeljena, a ima i naglašenu „nacionalnu crtu“, može objediniti glasove levog i desnog centra. Naravno, prethodni uslov je da se radi o nekom ko je prepoznatljiv i popularan. Postoje kandidati koji odgovaraju takvom profilu, ali je pitanje da li žele da uđu u političko blato.
Šta mislite o najavi da svi izbori budu 2022. godine?
- Očekivano. Pored toga što su, zbog bojkota, skupštinska većina i Vlada koju ona izabere – nelegitimni i neodrživi na duže staze, postoji još jedan razlog zbog koga očekujem da će 2022. godine, uz predsedničke,
biti raspisani i parlamentarni izbori. Vučić se pribojava da stranački aktivisti i funkcioneri, koji su sada zauzeli poslaničke pozicije, a preuzeće i funkcije u izvršnoj vlasti, neće biti motivisani da se iz sve snage angažuju na predsedničkim izborima. Ako se istovremeno održavaju i izbori od kojih zavisi i njihova lična pozicija – to je sasvim druga priča.
Kako se, po vašem mišljenju, država borila protiv korone?
- U skladu sa prirodom ovog režima – amaterski i bahato. Iz kriznog štaba su nas slali u Milano u šoping, a Vučić je “šeretski” tvrdio da je rakija odlična prevencija protiv korone. Nikada nije razumeo da nije isto biti duhovit i biti smešan. Međutim, nakon što je, zbog njihove relativizacije zaraze i nespremnosti da na nju odreaguju, počela masovna pogibelj ljudi, režim je konačno razumeo da je đavo odneo šalu. Sve do izborne kampanje, kada su, jedini u Evropi, otvorili stadione za utakmice i trgove za partijske mitinge, što je opet dovelo do ogromnog broja preminulih i bolesnih. Pitanje izbora ko će biti na vlasti može i bukvalno da bude pitanje života i smrti.
Kako biste od 1. septembra? Da li deca treba da idu u vrtiće, škole, a studenti na predavanja?
- Sa tom dilemom se suočavam i kao roditelj srednjoškolca i kao profesor Univerziteta. Nisam pristalica ex cathedra odnosa prema studentima i đacima.
Ne postoji ta aplikacija i onlajn nastava koja može zameniti živu diskusiju na predavanju i neposredan, mentorski odnos profesora sa studentima i đacima. Predavanja treba da se održe, ali uz zaštitu zdravlja učenika i nastavnog osoblja. Zato mi je najbliži kombinovani sistem, koji podrazumeva da bi đaci i studenti jednu nedelju imali predavanja u školi, odnosno na fakultetu, a druge nedelje bi nastavu pratili preko interneta. Ovim bi se prepolovio broj prisutnih na predavanjima i ispunili bi se propisani uslovi uz pridržavanje propisanih mera.
Nakon najave ponovnog uvođenja policijskog časa, imali smo proteste i nemile scene u Beogradu, ali i u Novom Sadu. Šta o tome mislite?
- Nakon Vučićeve izjave: „Nabavili smo još 50 respiratora, šta vas briga kako“, građanima je postalo jasno da režim čak i pandemiju koristi za bezobzirnu pljačku. Sve vreme su lagali o broju inficiranih i umrlih, o broju respiratora i testova. Organizovali su izbore iako su znali da će izborna kampanja i gužva na biračkim mestima na sam dan izbora dovesti do ekspanzije virusa. Dovoljno je reći da je osam puta više ljudi umrlo (čak 136) u tri nedelje posle izbora, nego u tri nedelje pre izbora (16 preminulih). Nakon svega toga Vučić je najavio da će ponovo biti uveden policijski čas, optužujući, istovremeno, građane za širenje epidemije. Protesti su prirodna reakcija na beščašće režima.
Da li razmišljate da se politički aktivirate ponovo?
- Ne. Ovoj zemlji su mnogo potrebniji profesori prava, nego političari. Njih ima i suviše.
MOŽDA OVO ZVUČI RADIKALNO, ALI SRBIJA JE U LJUTIM RANAMA, A NA NJIH VALJA NANETI LJUTE TRAVE
Ako partije koje pripadaju kredibilnoj opoziciji donesu odluku da neće izaći na izbore u okviru jedne liste, svakako ne smeju formirati više od dve kolone