Palićki festival
Ovogodišnji 27. Festival evropskog filma malić (12-18. septembra) između ostalog obeležile su žene, percipiranje šireg fenomena projektno-konkursnog stvaralaštva, jedna posebna filmska poslastica...
LAUREATI PRESTIŽNOG PRIZNANJA „ALEKSANDAR LIFKA“podsetimo su naša velika glumica Mirjana Karanović i mađarska rediteljka evropske reputacije Ildiko Enjedi. I dobitnica nagrade „Undergraund spirit“je žena - Sara Fgaier, svestrani filmski stvaralac. Svojim prisustvom, odnosno harizmom, obojile su ga i Svetlana Bojković i Mira Banjac.
Glumački takođe, recimo, Darija Lorenci Flac i Neva Roščić kao kći i majka u filmu „Mater“Jure Pavlovića.
I u hvale vrednoj selekciji ekološkog i dokumentarnog filma istakle su se Čehinja Greta Štoklasa sa filmom „Kiruna“, Grkinja Marijana Ekonomu sa „Kada paradajz sretne Vagnera“, Maja Novaković sa „A sad se spušta veče“. Ukratko, ostvarenjima u kojima obični ljudi postaju veći od svakovrsnih sudbinskih vetrometina.
Kako to biva na dobrim festivalima oni implicite percipiraju i šire akutne teme. Naime, raširen pa i dominantan način nastanka filmova (i ne samo filmova) bazira se na dobijanju sredstava po različitim konkursima, u okviru kojih se sredstva daju za određene programe i teme, te dok oni koji film rade odgovore na sve zahteve svih konkursa, tj onih koji su ih podržali, uglavnom naprave neku konstrukciju s izvesnom tezom. Pomenimo, recimo, u programu „Paralele i sudari“film „Zaboravljeni“, o Ukrajini danas, u kojem (uz uverljivu glumu Marijane Koškine) dominira da su Rusi prikazani kao bezlični okoreli negativci, kao Nemci u najlošijim partizanskim filmovima. U filmu se, pre svega, jasno vidi ko ga je mogao finansijski podržati.
Projektno-konkursni princip je omča o vratu umetnosti. I bez otvaranja pitanja (ne)mogućih varijanti finansiranja sva je prilika da će opus projektnokonkursne kulture možda biti i ispod onoga što su partijsko-ideološki diktati iznedrili u socrealizmu.
Ali zato je „Pinokio“Matea Garonea filmska poslastica prvog reda. No, vratimo se ženama. Festival je obeležio i film Danijele Štajnfeld, dobro urađen, potresni dokumentarac „Zaceli me“u kojem se - polazeći od lične traume a kroz životne priče više ljudi - slojevito i višestrano bavila fenomenom seksualnog zlostavljanja. U svojevrsnoj glavnoj ulozi je pitanje šta s tim traumatičnim doživljajem i kako ići dalje. Razumljivo je zašto se ponajmanje bavila sopstvenom pričom i što nije otkrila počinioca, moćnika sa reputacijom. No, taj neko, i njemu slični, ostao je zaštićen kao beli medved.
Manifestaciju je zatvorio bledunjav i sladunjav film „Hotel Beograd“sa megazvezdom Milošem Bikovićem. Na kraju treba reći da su se svakodnevno čule pohvale na račun tima, na čelu sa Radoslavom Zelenovićem, koji je realizovao hvale vredan festival i u ovim uslovima.