S GRAĐANIMA O SVAKODNEVNIM PROBLEMIMA
Često razgovarate sa građanima, koji su to problemi koje vam iznose i šta je to što ih muči iz vašeg resora?
- Naši ljudi su vrlo skromni i to me zaista čini samo motivisanijim da im pomognem kako znam i umem. Nisu to nikakve velike teme, već svakodnevni život. Kako i gde da prodaju svoju robu, kome da se obrate za pomoć u proizvodnji... Zato čovek i dobije želju da uradi nešto više za svoj narod, da napravimo korak više nego što smo i mislili da možemo. Tek tada ovaj posao ima smisla.
ju šta je budućnost u agraru. Najplatežnija tržišta su takođe prepoznala srpsku organsku hranu, zbog čega verujem da uz subvencije, koje smo višestruko povećali ove godine, možemo očekivati značajnije domete u bliskoj budućnosti. Interesovanje postoji kako u skandinavskim zemljama, tako i na istoku koji tek treba da pokaže svoj pun potencijal kada je reč o potražnji za dobrom organskom hranom.
Da li država sprema novi paket pomoći za poljoprivredni sektor i za koji period?
- Svakodnevno pratimo stanje u agraru, kako smo i do sada to radili. Poslednja intervencija se odnosila na otkup tovne junadi, za šta smo izdvojili dva miliona evra, odnosno otkupnu cenu od 2,15 evra po kilogramu. To je zaista odlična cena i pomoć našim uzgajivačima. Ništa drugačije neće biti ni u narednom periodu za svaki sektor za koji se pokaže da je potrebno podržati. Hrana je strateški resurs od vrhunskog značaja i tako ćemo se i odnositi prema onima koji je prave.
Koliko se poljoprivredni sektor izmenio u odnosu na onaj period kada ste počeli da ga vodite?
- Mislim da smo promenili dosta toga. Ono jeste činjenica da smo krenuli iz minusa i da
pred nama ima dosta posla, ali me raduje da smo već sada daleko odmakli. Šta da vam kažem, kada čak ni pristup EU parama za poljoprivrednike, IPARD vredan 225 miliona evra, nismo našli za shodno da rešimo osam godina, dok nismo pokazali svima da smo za samo šest meseci to završili. Neko ti nudi besplatan novac za tvoj narod, a od tebe jednu suvislu reč da čuju, kao u nemom filmu. Da ne govorim da smo domaći budžet za subvencije povećali za samo četiri godine gotovo dva i po puta, sa 19 na 43 milijarde dinara. Ni kada smo nacionalne laboratorije, ključne karike sistema bezbednosti hrane, držali bukvalno u korovu deset godina, niko nije našao za shodno da istera stvar do kraja. To smo takođe rešili za svega dve godine i dobili laboratorije najvišeg svetskog ranga koje nam puno pomažu i sada tokom epidemije. Gotovo 60 odsto svih analiza uzoraka na prisustvo virusa korona se urade u našim laboratorijama koje smo prepakovali za tu namenu u roku od 24 časa. Ipak, kao najveći ponos možda bih ipak izdvojio to kako smo reagovali tokom vanrednog stanja. Bilo da je reč o odlasku poljoprivrednika na njivu da nesmetano završe setvu u redovnom roku, do intervencija na tržištu, ali i redovnih isplata subvencija, bez ijednog dana zaostatka prema svima koji su imali uredne zahteve.