5a]eljeno ojoedaoo
Posle odlaganja termina zbog pandemije Covid-19, 65. Sterijino pozorje će se održati od 26. septembra do 4. oktobra u Novom Sadu i obuhvatiti sedam predstava u takmičarskom programu i dve u selekciji „Krugovi“
PO REČIMA PRVOG čoveka ovog našeg prestižnog pozorišnog festivala Miroslava Radonjića, sve je spremno, ali je strepnja i dalje velika.
- Imamo predstavu iz Hrvatske, Zagrebačkog kazališta mladih, „Ajhman u Jerusalimu“Jerneja Lorencija. Za dolazak umetnika, podsetiću, potreban je test ne stariji od 48 sati. Nadamo se da će sve proteći kako treba, da niko neće biti pozitivan ili da se neće isprečiti ne znam šta, te da će se ova izuzetna predstava odigrati u selekciji „Krugovi“u kojoj je i predstava “JEDVANOSIMSOBOAKALOMISTOBO”, Sarajevskog ratnog teatra. Dolazak iz Bosne i Hercegovine, odakle je i „Sjećaš li se Doli Bel“Kamernog teatra 55 koja se igra u čast nagrađenih, proceduralno je nešto jednostavniji, ali čim je u igri prelazak granice, tu je, u datim nam uslovima, neminovno i strepnja.
Dženis Džoplin
Festival, podsetimo, otvara Branka Petrić, dvostruki laureat Sterijine nagrade (za uloge u predstavama „Putujuće pozorište Šopalović“1986. i „Rođeni u YU“2011, JDP-A) i prvi naslov takmičarske selekcije „Smederevo 1941“u produkciji domaćina festivala, Srpskog narodnog pozorišta.
Kako je naveo selektor Svetislav Jovanov, reč je o ostvarenju u kome polazeći od tragičnog istorijskog događaja (stradanje ansambla Srpskog narodnog pozorišta u eksploziji smederevskog stovarišta municije, juna 1941), čiju hronologiju samo prividno sledi, rediteljka Ana Đorđević razvija parabolu o tri sveta – istorijskom, intimnom i pozorišnom.
Sledi „Kretanje“Bitef teatra, predstava u kojoj je reditelj Jovana Tomić scenski preplela tekst Dimitrija Kokanova, sazdanog od pet paralelnih monoloških iskaza o reprezentativnim situacijama ugroženosti koje nameće savremeni svet. “Pronašavši srazmeru identifikacije i dis
Velika izložba posvećena poznatom španskom fotografu Antoniju Galvesu otvorena je u Institutu “Servantes” u Beogradu, a oslikava njegov odnos s različitim ličnostima iz sveta umetnosti, književnosti i filozofije, od Marije Sambrano ili Luisa Bunjuela, preko Fransisa Bejkona, Anais Nin, Aleha Karpentjera, Hulija Kortasara ili Andrea Malroa, između ostalih, do Margerit Diras ili Mikisa Teodorakisa.
IZLOŽBA OBUHVATA SERIJU portreta koje je sam autor nazvao „Moji prijatelji velikani“, a koji su mahom nastali tokom Galvesvog boravka u Parizu od 1965. do 1992. godine. Takođe, pored fotografija, publika na izložbi može da vidi i brojna dokumenta, knjige sa posvetama velikana, tekstove, časopise...
Antonio Galves rođen je 1928. godine u Barseloni. Od 1965. do 1992. živi u Parizu, gde počinje da se bavi pozorišnom fotografijom kako u francuskoj prestonici, tako i u rodnoj Španiji. Od 1969. godine sarađuje s Luisom Bunjuelom i započinje rad o sineasti - kolekciju fotografija „Tragovi jednog viđenja Bunjuela“. Već sledeće godine stvara dela o Gaudiju i pokreće seriju portreta ličnosti iz sveta likovnih umetnosti, književnosti, muzike, filozofije i filma pod naslovom „Moji prijatelji velikani“.
- Na portrete koje sam napravio u
okviru serije fotografija „Moji prijatelji velikani“uneo sam i jednu stvarnu figuru, ponekad preuveličavajući strukturu. Unutrašnje biće portretiste dozvoljava mu da prikazuje lica prema sopstvenoj interpretaciji gde ne postoji lepo ili ružno. Možda u nekom trenutku posmatrač oseti tu snagu, način na koji u trenutku uhvatiš osobu koja je slikana - kaže Antonio Galves o izloženim radovima i dodaje:
- Posledice mogu biti negativne ili pak zastrašujuće zbog tumačenja normalnih ljudi, koji ne razumeju da onaj ko slika ili fotografiše ima određenu moć. Tada ne preostaje druga opcija osim trenutnog prihvatanja ili pak uništavanja i razmišljanja o novom danu ili boljem trenutku. Takođe je veoma važno dobro poznavati ličnost, još je bolje ukoliko ona ima neke veze sa umetnošću kako bi joj se objasnilo to stanje i sačekao bolji trenutak. Kao što je Borhes rekao: „Portret čoveka može biti najzanimljivija mapa“.