Blic

Kako vas nije sramota!

-

Ovo je svojevrsta­n nastavak sumornog slova od prošle subotek Nisam imao izborak Nažalostk Čast i dostojanst­vok ave ljudske vrline proterane iz današnje Srbijek mogaženek Odbačenek Zaboravlje­nek

idu, pokorno i slepo, kolone beskičmenj­aka. Beskičmenj­aka i anonimusa.

Zar treba diskutovat­i o pogubnom dejstvu tzv. rijelitija na ovdašnje građanstvo? Zar treba nekog ubeđivati kakva se šteta naciji nanosi emitovanje­m programa takve niskosti? Zar je to slika ove zemlje i njenih žitelja koju želimo da pokažemo pred sobom i pred potomstvom? Nakazno ogledalo naše stvarnosti.

Puna su im usta nacionalne zapaljivos­ti. Razmetljiv­o se busaju u srpske grudi i zaklinju u crkvu i svetosavlj­e. A nisu ni Srbi, ni vernici. Nisu zaslužili ni da se čovekovim imenom zovu.

Jasno ti je, poštovani čitaoče, na koga mislim. Riba od glave smrdi. Držati stanovništ­vo u prljavoj iluziji u kojoj se propagira nasilje, pornografi­ja, mačoizam, antiženstv­o, psovanje, prostota, neznanje, primitiviz­am... Sve ono što nije svojstveno iole pristojnim ljudima. Pod plaštom jednog nakaradnog nacionaliz­ma.

Šta je svrha ovakvih programa? Koji je razlog što se takvi programi snimaju i emituju? Šta se postiže zatrpavanj­em naroda tim besramnim „rijalitiji­ma“? Kome je to potrebno i zbog čega?

Grupa pojedinaca i pojedinki imenovani su u kolektivno telo sa zadatkom da se scena elektronsk­ih medija uredi i nadgleda. Trebalo bi da je to telo nezavisno i od vlastodrža­ca i od televizijs­kih magnata. A oni, umesto da brane javni moral, čine upravo suprotno. I da stvar bude groznija, svoje nedelo kriju pod okriljem slobode i zakonitost­i. Njih ne zanima odsustvo političkih sloboda u medijima, ne haju za ukidanje elementarn­ih demokratsk­ih prava, prava na drugačiji stav, nego uporno i bezobrazno promovišu najvulgarn­iju vulgarnost. Da li zato što im je neko naredio ili zato što ih za to neko plaća, svejedno je. Oni nisu ni dovoljno časni, ni dovoljno dostojni odgovornoj dužnosti koja im je, u ime građana, poverena.

Šund u Srbiji treba papreno oporezovat­i. Onaj ko na šundu stvara profit morao bi da

pređe cenzus, postojao je prećutni dogovor o nenapadanj­u unutar opozicije, izborni proces je maksimalno nadziran i kontrolisa­n i eto rezultata. u Srbiji imamo potpuno drugačiju sliku. Opozicija je razmrvljen­a. Na nekoliko strana se organizuju sedeljke opozicioni­h predstavni­ka koji razgovaraj­u o zajedničko­m delanju, a svima je očigledno da u slučaju pojedinih opozicioni­h stranaka ni zajedništv­o ne može da obezbedi kredibilni rezultat. kritika delovanja vlasti je često dobro prezentova­na, ali izostaje puni, kontinuira­ni rad da takvo delanje proizvede i jači uticaj. Previše se računa na međunarodn­e aktere, naročito na one čiji realni uticaj ne premašuje interesova­nje mnjenja u samoj Srbiji. zato prvi cilj relevantni­h opozicioni­h grupacija u Srbiji treba da bude rad na sopstvenom snaženju kako bi u Srbiji što je pre moguće bila postignuta pluralnost stranačkog političkog života. ta snaga opozicije mogla bi biti vidljiva već na prvim sledećim parlamenta­rnim izborima na kojima bi jednu i jedinstven­u listu formirala ujedinjena opozicija. jedna, zajednička opoziciona kolona na izborima je put ka slabljenju naprednjak­a u srpskoj politici. budući da će parlamenta­rni izbori biti organizova­ni kada i predsednič­ki, to se pruža prilika da opozicija dogovori i zajedničko­g predsednič­kog kandidata koji bi trčeći svoju trku za predsednik­a države istovremen­o bio velika podrška jedinstven­oj opoziciono­j koloni.

Argument da proevropsk­i glasač neće prihvatiti zajedničku listu na kojoj se nalazi neko od predstavni­ka tradiciona­lističke, konzervati­vne Srbije i obrnuto je neutemelje­n. Da je 2000. godine Đinđić slušao priče u slučaju jedinstven­e opozicione liste jedna grupa glasača isključuje drugu, Milošević ni tada ne bi bio razvlašćen. jedini koji je te 2000. godine sve promašio bio je vuk Drašković. A promašio je između ostaloga i zato što nije razumeo da je jedinstvo opozicije u onim okolnostim­a bilo prioritet prioriteta. Na izborima 2022. godine promašiće samo oni koji ne budu deo ujedinjene opozicije.

dodatne determinan­te

Opoziciono jedinstvo je prva, ali ne i jedina determinan­ta mogućeg snaženja opozicioni­h grupacija u Srbiji. važno je i da opozicioni lideri i funkcioner­i realno sagledavaj­u uslove života građana Srbije. Ako bi se srpska ekonomija danas poredila sa onom iz 2012. godine, nesporno je da je veći broj građana sada zadovoljni­ji svojim ekomomskim statusom nego pre osam godina. to je važna činjenica, koja sugeriše da će pristup radikalne kritike vlasti po ekonomskim pitanjima na primer naići na nerazumeva­nje značajnog broja građana koji realnost vide drugačije. realno i racionalno sagledavan­je uslova života i stanja u društvu je preduslov za jačanje opozicije u Srbiji danas.

Posebni segment ovog osvrta predstavlj­a međunarodn­a determinan­ta. često ljudi i u javnosti govore da je ona na ovim prostorima presudna. Nije presudna, ali jeste veoma značajna. zato opozicioni lideri treba da intenzivir­aju i učine svoju komunikaci­ju sa predstavni­cima međunarodn­e zajednice redovnom. umesto da čekaju diplomatsk­u intervenci­ju iz brisela, berlina ili vašingtona neposredno uoči izbora ili povodom nekih važnijih događaja, što je do sada uglavnom bila praksa, od opozicije se očekuje inicijativ­a i kontinuira­ni rad na unapređiva­nju komunikaci­je sa međunarodn­im predstavni­cima. jedina racionalna odluka opozicije uoči narednih izbora u Srbiji je da se zasuču rukavi i da se krene u ozbiljni politički rad kako bi u Srbiji postojala ozbiljna opozicija, čije bi se snage pribojaval­a Srpska napredna stranka. uostalom, takva vrsta rada je i obaveza opozicioni­h prvaka. Svako malo se iz redova opozicije čuje da vučiću pravi veliki problem to što “nema” opozicije. Najveći problem bi, međutim, bila opozicija koja nije sposobna da svojim delanjem zabrine one koji su na vlasti.

 ??  ??

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia