Blic

Mračna strana biografije Odri Hepbern

- MILENKOVIĆ

Prepričava­ju se filmske uloge legendarne

Odri Hepbern, njeni sinovi brižljivo čuvaju uspomenu na nju, a unuka lepotom podseća na slavnu baku. Odri je promenila film i modu i postavila visoke standarde otmenosti i stila. I sada, 2020, kad se kaže gracioznos­t, milioni pomisle na nju.

Odri je rođena 4. maja 1929. u Briselu. njeno pravo ime je bilo Odri Ketlin Raston, a njeno poreklo je bilo više nego zanimljivo. Otac joj je bio irski bankar, a mama baronesa, pripadnica holandske aristokrat­ije čiji su preci bili francuski i engleski kraljevi. Pohađala je privatne škole, a nakon Drugog svetskog rata se sa majkom preselila u london. Otac je Odri i njenu majku napustio kad je glumica bila mala. Teško se lepa brineta mirila sa tim. Kasnije je i često isticala da je oca volela više od majke. Preseljenj­e u Veliku Britaniju bilo je presudno za legendarnu glumicu.

U londonu je Odri naučila balet, bavila se modom, a onda i 1951. prvi put zaigrala na filmu „The Secret People“. na uspeh nije dugo čekala, za ulogu u muzičkoj komediji na Brodveju „Žiži“dobila je nagradu Theatre World award.

a onda se 1953. desila uloga u filmu „Praznik u Rimu“. Odri je briljirala i osvojila je Oskara. Kad su je kasnije pitali koja joj je omiljena uloga, uvek je odgovarala da je to bila princeza ana, koja je u italijansk­oj prestonici srela ljubav. Druženja sa Gregorijem Pekom na filmskom platnu nikad nije zaboravila.

Film ju je prihvatio, ali ubrzo i teatar. Čim je osvojila prestižnu filmsku nagradu, zaigrala je u predstavi „Ondin“i Toni nagrada je završila u

OTAC JE ODRI I NJENU MAJKU NAPUSTIO KADA JE GLUMICA BILA MALA. TEŠKO SE LEPA BRINETA MIRILA S TIM. KASNIJE JE ČESTO ISTICALA DA JE OCA VOLELA VIŠE OD MAJKE

njenim rukama.

Usledila je filmska bajka „Sabrina“, u kojoj joj je pripala glavna uloga. Sabrina joj je donela nominaciju za Oskara. Hemija koja je spajala nju i Hemfrija Bogarta na filmu doprinela je tome da ovaj film postane jedan od najromanti­čnijih ostvarenja u istoriji svetske kinematogr­afije. Njega je osvojila glumom, a Vilijama Holdena za ceo život, pošto glumac nije skrivao da je Odri bila njegova najveća ljubav.

Pravilo da joj uloga donese nominaciju za najveću filmsku nagradu ponovilo se i 1959. kad je zaigrala u „The Nun’s Story“(Priča o kaluđerici), ali i 1961. kad se pojavio čuveni film „Breakfast at Tiffany’s“(Doručak kod Tifanija).

Isti uspeh je ponovila i osam godina kasnije igrajući u „Wait Until Dark“.

Ali „Doručak kod Tifanija“zaslužuje još pažnje. Holi Golajtli, koju je glumila Odri, jedan je od omiljenih ženskih likova u istoriji filma. A gracioznos­t koju je donela, svaki kadar u kom se pojavila postali su kultni.

Džordž Pepard, koji je igrao Freda, bio je njen savršen partner. Film priča najbolje priče i bolje govori od svake reči, pa sigurno nećete pogrešiti ako ove srede pogledate ovo kultno ostvarenje.

Dočekaće vas Odri sa gitarom na prozoru pevušeći Mancinijev hit „Moon River“.

Među filmovima u kojima je igrala svakako treba izdvojiti i „Šaradu“iz 1963. u kojoj je stajala rame uz rame sa Kerijem Grantom.

Ali i film „Moja lepa gospođice“(1964) i mnoge druge. Među njenim nagradama mesto su našla i priznanja Emi i Toni.

Ali njen stil... Na tom polju je nadmašila i čuvene dizajnere. Oni koji su je poznavali rekli da su jednostavn­ost i elegancija bile njeno drugo ime i da je u svakoj prilici bila besprekorn­o doterana. Otkrili su i da je bila veoma ležerna, beskrajno šarmantna, drugačija i hrabra.

Rekli su i da je izgledala poput junakinja koje je glumila. Odri na filmu je bila Odri iz realnog života.

Njeni sinovi danas pažljivo brinu o svakom detalju koji čuva uspomenu na legendarnu Odri.

Sin Šon podario joj je unuku Emu Ferer, koja je prava modna zvezda. Često je povezuju sa

ZATO SU I DANAS ONE KOJE SE TRUDE DA OPONAŠAJU NJEN STIL BEZUSPEŠNE U TOM KOPIRANJU. NIJE TU REČ O JEDNOSTAVN­OJ ODEĆI, FRIZURI, CIPELAMA. KLJUČ

JE U NJOJ SAMOJ POSEBNOJ ŽENI

Više od pola veka Lale Sokolov živeo je sa tajnom, a od njegove želje za preživljav­anjem bila je jedino snažnija ljubav prema zatovrenic­i 34902.

Zbog posla koji je radio i mesta gde ga je obavljao, Sokolov je tokom Drugog svetskog rata video najgore od čovečanstv­a. Čitav niz godina nikome nije govorio šta je i gde radio. Tek kada je zakoračio u svoje osamdesete i kada se udaljio od mesta na kojem je radio, otkrio je svoju tajnu - bio je majstor za tetovaže u ozloglašen­om logoru Aušvic.

Danas žitelj predgrađa australijs­kog grada Melburna, muškarac koji se 1916. godine u Slovačkoj rodio kao Ludvig Lale Ejsenberg, odlučio je da podeli svoju priču sa svetom.

- Ovaj muškarac, majstor za tetovaže iz najozlogla­šenijeg koncentrac­ionog logora, koji je tetovirao ruke logoraša koje nisu slali u gasne komore, čuvao je svoju tajnu zbog pogrešnog uverenja da je imao nešto da krije - rekla je Heder Moris, spisatelji­ca koja je tri godine dokumentov­ala Sokolovlje­vu životnu priču i pretočila je u knjigu “Majstor za tetovaže iz Aušvica”, koja je objavljena 2018. godine, čak 12 godina nakon Laletove smrti.

Moris je na temelju Sokolovlje­vih svedočanst­ava napisala knjigu, a za BBC je otkrila detalje iz njegovog života.

KLUPKO PRIČE

Celog života živeo je u strahu i paranoji zbog strahota koje sa sobom nosi preživljav­anje tri godine u koncentrac­ionom logoru - objasnila je Moris.

- Tri godine sam odmotavala klupko njegove priče. Prvo sam morala da zadobijem njegovo poverenje i trebalo je vremena pre nego što je bio spreman da se upusti u samoposmat­ranje koje su neki delovi njegove priče zahtevali - rekla je Heder i otkrila da je Sokolov strahovao da bi ga, kada bi javno progovorio, ljudi smatrali saradnikom nacista.

Smatrao je i da će čuvanjem svoje tajne zaštititi svoju porodicu. Olakšao je dušu tek nakon što je njegova supruga Gita umrla, otkrivši da je njegova priča, priča o preživljav­anju, ali i o velikoj ljubavi.

TATU MAJSTOR

Kao 26-godišnjak, 1942. godine odveden je u Aušvic, najveći nacistički logor smrti. Tamo mu je ime zamenjeno brojem 32407, i angažovan je kao građevinac. Radio je na proširenju kapaciteta logora, jer je broj ljudi koje su u njemu

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia