KIK-BOKSERU S ANDRIĆEVOG VENCA,
/ 27. JUN 2021.
SRBEDostojanstvom predsednika jedne države, pozvao si opozicione prvake da te posete u tvojim predsedničkim dvorima, u kojima stoluješ okružen svojim vernim poltronima, koji ti veruju čak i kad im uzgred napomeneš da si reinkarnacija Dušana Silnog – lično. I svi su bili fascinirani tim tvojim junačkim potezom, s obzirom na to da proteklih devet godina nijednom nisi smogao snage da se pojaviš sa nekim iz opozicije na duelu. Pa je zato sada pravo osveženje bio tvoj kabadahijski poziv na fajt onima koji ti se ne dive kako si najveći, najbolji, jedini i neponovljiv. I oni su došli, po spisku kojim su i pozvani.
Onda si junački sa svitom iz obezbeđenja jurnuo na njih uz hrabre radikalske pokliče i bujice najprimitivnijih kafanskih uvreda, unoseći se u lice jednom od lidera opozicije. Tu si pokazao svu otmenost funkcije na kojoj se nalaziš. I dostojanstvo – bez premca. Toliko si bio dostojanstveno izbezumljen i histeričan – da je, po rečima svedoka, čovek iz tvog obezbeđenja morao da te upozori da se makneš od tog čoveka, na koga si se razulareno i raspojasano ostrvio. I to je ono za čim Srbija vapi. Za vođom koji će, poput najgore bitange od fudbalskih huligana, koji su mu uzor, jurišati na onog koji mu je trn u oku. Jer, šta lepše Srbiji može da se desi od predsednika kavgadžije, kabadahije i nasilnika. Koji bi da se bije s neistomišljenicima, umesto da sa njima vodi dijalog. Što proističe iz njegovih ustavnih obaveza. Mada, tvoje poštovanje Ustava perverzno se izobličilo u potpuno gaženje i omalovažavanje najvišeg pravnog akta države. Koji za tebe ne postoji. Baš kao što za tebe ne postoje ni bilo kakva pristojnost, kultura, normalnost i vaspitanje.
P. S. UDRUŽENJE PSIHIJATARA I DALJE SRAMNO ĆUTI. TI I DALJE SRAMNO PRETIŠ. SAMO SU TI ŽIVCI SVE TANJI. DOK TI JE KAPACITET ZA NORMALNOST SVE MANJI
Naknadnom pameću obznanio si rijaliti Srbiji da se pitaš da li si pogrešio što si sišao da urlaš na opoziciju. Junački u pratnji obezbeđenja. I objašnjavao si svekolikoj javnosti da su oni napali tebe, a ne ti njih. Jer, šta prirodnije, nego da sletiš sa prvog sprata u prizemlje – da bi toj odvratnoj opoziciji pružio priliku da urlaju na tebe. I da te pljuju. I da ti viču da si izdajnik. Istovremeno, tvoji kevtavi poltroni obznanili su javnosti da si ti istrčao, spreman na obračun, a da su miševi iz opozicije pobegli. Dakle, dok ti tvrdiš da su oni urlali na tebe, tvoji poltroni tvrde da su pobegli. Zato, sledeći put morate održati konsultacije na zlom nivou, da ne biste jedni druge demantovali. Dok se ti prikazuješ kao napadnuta žrtva, u rangu miša, oni te predstavljaju kao razjarenog tigra, od koga opozicija beži kao miš od mačke. Ali, srećom, ima jedno divno rešenje. Objavi snimke kamera iz zgrade Predsedništva. One su sigurno zabeležile ko je bio miš, a ko tigar, ko pristojan, a ko histeričan, ko kulturan, a ko pobesneo. Dakle, jednostavno je – objavi snimke. Samo, vodi računa da na snimcima koje budeš objavio opet ne nedostaju dva minuta. Kao što ta dva minuta nedostaju na snimcima sa naplatne rampe u Doljevcu. Istim onim snimcima, koje si ti nezakonito gledao, kao da si tužilac. Ili sudija. Što je i dalje benignije nego da si montažer. Mada je sve skupa nenormalno. Ali, ovo nije vest. Vest bi bila da si normalno sa neistomišljenicima popio kafu i da jedni drugima kažete šta mislite. To, zapravo ne bi bila vest. To bi bila prvoklasna senzacija, koja bi mogla da nagovesti povratak kakvoj-takvoj normalnosti. Ali, previše mi tražimo od tebe. Jer onaj koji se hvali mentalnim sklopom navijačkog huligana – ne može ništa drugo, sem da preti i da se sveti.
Zato te pozdravljam tvojim tradicionalnim pozdravom: Dođite da vas bijem – dok se lepo krijem.