Kako je radioaktivna prašina poubijala ljude na setu
Više od 90 ljudi dobilo je rak nakon snimanja filma „Osvajač” 1955. godine, a čak 46 njih je preminulo. Od posledica zračenja preminuo je i legendarni Džon Vejn, mada njegovu smrt i samo snimanje ovog filma prate brojne kontroverze.
Veliki „kauboj” i jedan od najpoznatijih holivudskih glumaca Džon Vejn (19071979) umro je 11. juna 1979. godine. Vejna nije ubila indijanska strela niti je poginuo u jednom od bezbrojnih dvoboja u svojim filmovima o kaubojima, već je, kako se veruje, umro od posledica zračenja zadobijenih još pedesetih godina tokom snimanja filma.
Vejn, rođen kao Merion Mičel Morison, dobio je slavno ime tek nakon što je stao pred kamere. Karijeru je počeo dvadesetih godina prošlog veka u studiju “Foks” kao rekviziter, da bi uskoro počeo da glumi u niskobudžetnim filmovima.
Zahvaljujući prijateljstvu sa režiserom Džonom Fordom, jednim od najvećih autora iz zlatnog doba Holivuda, dobio je glavnu ulogu u klasičnom vesternu iz 1939. godine “Poštanska kočija”, što je predstavljalo prekretnicu u njegovoj karijeri.
SMRT DŽONA VEJNA I DANAS JE MISTERIJA
DOSTAVLJAČ NOVINA I LEKOVA
Vejn je dobio Oskara za glavnu ulogu u filmu iz 1969. godine “Čovek zvani hrabrost”. Početak impresivne karijere Džona Vejna nije bio obećavajući. Imao je čak dva honorarna posla. Ustajao je u pola šest ujutru da bi dostavljao novine, a nakon škole pomagao u očevoj apoteci raznoseći lekove kupcima. Zarađivao je za svoju odeću i za školu.
nadimak Vojvoda dobio je po svom psu, koji ga je svuda pratio. Kada bi išao u školu pas bi ga čekao kod vatrogasaca, koji su znali da je ime dečakovog psa Vojvoda (engl. duke), pa su i Vejna prozvali - Veliki Vojvoda.
SCENSKI RADNIK
Uz pomoć glumca Toma Miksa, tadašnje velike zvezde vesterna, zaposlio se kao scenski radnik u filmskom studiju “Foks”.
Čak ni Ford, kojeg mnogi smatraju jednim od najvećih filmskih reditelja svih vremena, nije prepoznao Vejnov glumački potencijal. naprotiv, često ga je maltretirao. ali, uskoro dobija glavnu ulogu u filmu “Big trejl”, koji je sa budžetom od dva miliona dolara trebalo da bude najspektakularniji vestern toga doba.
režiser rajol mučio se sa izborom glavnog glumca. U to doba se pojavio zvučni film, a mnoge
zvezde nemog filma nisu mogle da se priviknu na novi medij. Volš je tada primetio mladog scenskog radnika koji je sa lakoćom nosio dva teška stola i učinio mu se idealnim za ulogu. Na probnom snimanju nije se proslavio, ali je pred kamerama ostavljao upečatljiv utisak, pa su mu dali ulogu, uz platu od 75 dolara nedeljno. Problem je bio samo u njegovom imenu.
SMRTONOSNI FILM
Producenti su smatrali da ono nije dovoljno glamurozno, te su ga, po junaku američke revolucije Medu Entoniju Vejnu, preimenovali - u Džon Vejn. Vejn je snimio niz kultnih vesterna, među kojima su - “Ringo Kid”, “Crvena reka”, “Tvrđava Apača”, “Nosila je žutu traku”, “Rio Grande”, “Čovek koji je ubio Liberta Valansa” i “El Dorado”. Preminuo je 11. juna 1979. godine od raka želuca, a njegova smrt izazvala je razne kontroverze i do danas je ostala nerazjašnjena. Naime, mnogi smatraju da je Vejn umro od prevelike doze radijacije kojoj je bio izložen za vreme snimanja filma “Osvajač” (The Conqueror), još 1955. godine.
Od oko 220 ljudi koji su sačinjavali ekipu tog filma, njih 90 je dobilo rak, od čega je 46 preminulo. Niko sa sigurnošću ne može da tvrdi, ali mnogi povezuju sve to sa radioaktivnom prašinom, iz obližnjeg test-poligona u Nevadi.
NIKO SA SIGURNOŠĆU NE MOŽE DA TVRDI, ALI MNOGI POVEZUJU SVE TO SA RADIOAKTIVNOM PRAŠINOM, IZ OBLIŽNJEG TESTPOLIGONA U NEVADI
Više od 100 godina posle najjače eksplozije u zabeleženoj istoriji, naučnici još uvek pokušavaju da otkriju šta se tačno dogodilo.
Tog 30. juna 1908. godine izolovanu šumu u Sibiru protresla je eksplozija u blizinu reke Podkamena Tunguska. Veruje se da je vatrena lopta bila veličine 50 do 100 metara. Uništila je oko 2.000 kvadratnih kilometara tajge, sravnivši sa zemljom oko 80 miliona drveća. Zemlja se tresla, a prozori pucali u najbližem gradu udaljenom preko 60 kilometara. Lokalni stanovnici su osetili čak i toplotu eksplozije, a neke je udar srušio na pod.
STOTINE JELENA STRADALO
Srećom, područje na kome se ogromna eksplozija dogodila retko je nastanjeno. Nije bilo zvaničnih izveštaja o ljudskim žrtvama, iako je navodno jedan lokalni pastir poginuo kada ga je udar bacio o drvo. A stotine jelena pretvoreno je u potpuno spaljene lešine. Jedan svedok je naveo kako je “nebo bilo podeljeno na dva dela, a visoko iznad šume ceo severni deo neba je izgledao kao prekriven vatrom”.
Ova “tunguska eksplozija” ostala je najjača ikada zabeležena u istoriji, a proizvela je najmanje 185 puta više energije od atomske bombe bačene na Hirošimu. Seizmički potresi osetili su se sve do Ujedinjenog Kraljevstva.
NAPAD VANZEMALJACA?!
Više od 100 godina kasnije naučnici se još uvek pitaju šta se tačno dogodilo. Mnogi su uvereni kako se radilo o asteroidu ili kometi. Ipak, pronađeno je vrlo malo tragova velikog vanzemaljskog objekta, što je dalo mesta i nešto neverovatnijim objašnjenjima eksplozije. Područje Tunguske u Sibiru je izolovano, s dramatičnim klimatskim uslovima. Zime su duge i hladne, a leta kratka, kada se tlo pretvara u blatnjavu močvaru. Zbog toga je pristup izrazito težak.
Posle eksplozije, niko nije odmah otišao u istraživanje. Ruske vlasti su tada imale veće probleme od naučne znatiželje, kaže Natalija Artemijeva iz Naučnog instituta u Taksonu, u Arizoni. U zemlji su rasli politički nemiri, Prvi svetski rat i revolucije.
- Bilo je samo nekoliko objava u lokalnim novinama, u Sankt Peterburgu i Moskvi nije ni spomenuto - navodi Artemijeva.
PRVO ISTRAŽIVANJE
Tek nekoliko decenija kasnije, 1927, ruski tim naučnika pod vođstvom Leonida Kulika otputovao je u to područje. Sam Kulik slučajno je čuo opis događaja šest godina ranije pa je uspeo da uveri ruske vlasti kako bi se isplatilo otputovati. Kada je stigao u Tungusku šteta je još uvek bila očigledna, premda je prošlo više 20 godina.
Kulik je pronašao veliko područje sravnjenog drveća, koje se pružalo oko 50 kilometara u širinu u neobičnom leptirastom obliku. Prema njegovoj teoriji, meteor je eksplodirao u atmosferi. Ipak,
zbunjivalo ga je nepostojanje udarnog kratera, ili bilo kakvih drugih ostataka meteora. Kako bi to objasnio, naveo je kako je močvarno tlo premekano kako bi očuvalo tragove udara, te da su ostaci sigurno duboko pod zemljom. No Kulik se ipak nadao da će otkriti barem neke ostatke.
UDAR KOMETE ILI METEORA
Sovjetski naučnici su kasnije govorili da je to bila kometa, a ne meteor. Komete se većinom sastoje od leda, a ne stena kao u slučaju meteora, tako da bi nedostatak svemirskog kamenja u ovome slučaju imao više smisla.
A zatim je ekspedicija iz 1958. otkrila sitne ostatke silikata i magnetita u tlu. Dalje analize pokazale su visoke procente nikla, što je poznata karakteristika meteoritske stene.
Ali ni tu nije bio kraj rasprave. Kako je tačan uzrok eksplozije bio nejasan, uskoro su počele da se pojavljuju neobične alternativne teorije. Neki su predlagali da je eksplozija u Tunguski bila posledica sudara materije i antimaterije. U tom slučaju dolazi do obostranog uništavanja čestica što emituje veliku količinu energije. Drugi su pak tvrdili kako se radilo o nuklearnoj eksploziji. A još neobičniji predlog bio je da se svemirski brod srušio dok je pokušavao da dođe do zaliha sveže vode u Bajkalskom jezeru. Nijedna od ovih teorija nije dokazana.
TEORIJE ZAVERE
To nije sprečilo druge da smišljaju još maštovitije ideje. Tako je 1973. u časopisu “Nature” (Priroda) objavljen rad u kojem se tvrdilo kako je uzrok eksplozije crna rupa koja se sudarila sa
Zemljom.
Artemijeva kaže kako su ovakve ideje samo nusproizvod ljudske psihologije.
- Ljudi koji vole tajne i “teorije” obično ne slušaju naučnike - kaže.
Ogromna eksplozija, plus nepostojanje tragova, idealna je situacija za takve spekulacije.
TRAGOVI
Tim naučnika pod vođstvom Viktora Kvasnjacja iz Nacionalne akademije nauke u Ukrajini 2013. godine analizirao je mikroskopske uzorke stena prikupljenih sa mesta eksplozije 1978. Stene su bile meteorskog porekla. Ključno je bilo to što su analizirani komadići izvađeni iz sloja treseta iz 1908. godine. Ti ostaci su sadržavali tragove ugljenikovog minerala po imenu lonsdaleit, čija je kristalna struktura gotovo poput dijamantne. Poznato je da se ovaj mineral formira kada struktura koja u sebi sadrži grafit, kao što je meteor, udari u Zemlju.
- Naša studija uzoraka iz Tunguske, kao i istraživanja brojnih drugih autora, otkriva meteoritsko poreklo eksplozije u Tunguski. Smatramo da se tamo nije dogodilo ništa paranormalno - kaže Kvasnjacja.
Smatra kako je glavni problem bio što su naučnici trošili previše vremena na potragu za velikim komadima stena. A bilo je neophodno tražiti jako malene čestice poput onih koje je njegov tim proučavao.
Ali ni ovo nije definitivan zaključak. Međutim, u skladu s ranim opservacijama Leonida Kulika, danas ipak vlada široki konsenzus da je eksploziju u Tunguski izazvalo veliko svemirsko telo, poput meteora ili kometa, koje se sudarilo sa Zemljinom atmosferom. Ono što je učinilo događaj u Tungusku toliko dramatičnim je oslobođanje energije snage nekih 10-15 megatona TNT-A, iako su predložene i veće procene. Zbog toga je i tako teško shvatiti Tungusku. Radi se o jedinom događaju te vrste koji se dogodio u nedavnoj istoriji.
Artemijeva sada kaže kako se jasno mogu