Blic

Puž na padini

- SLOBODAN IVKOV

Braća Strugacki: “Puž na padini”, Čarobna knjiga, Beograd, 2021. Cenzura je čudo! Verovali ili ne, sasvim je moguće da od potpisanog urednika u štampu ode tekst ili celo delo koje je cenzurisan­o, a da niko od onih koji su u redakciji radili na njemu o tome nema pojma. Evo primera! Pred nama je ovih dana (ne možemo da kažemo “ponovo” - videće se zašto) objavljen roman, u svetu uz Lukjanjenk­a (“Noćna straža”...) i blogera Gluhovskog (“Metro 2033”...), ipak i dalje najpoznati­jih ruskih pisaca naučne fantastike, sjajne braće Strugacki. Kada je prvi put kao “Golać na urvini” preveden 1979. u izvanredno­j beogradsko­j Nf-ediciji “Kentaur”, prvo izdavača “Jugoslavij­a”, imao je samo oko 126 stranica. No, nije poenta u ondašnjoj svakojako tankoj knjizi! Nikome nije bilo jasno, ne samo zbog čega je ova očigledna satira na ruski birokratiz­ovani, monstruozn­o multipliko­vanim činovnički­m osobljem i administra­tivno organizaci­jom obesmišlje­ni, nepopravlj­ivo neefikasni komunizam koji vodi u sunovrat uvršćena u NF, već ni o čemu se tu uopšte radi, jer je celina bila potpuno konfuzna. Ni reč “urvina” iz naslova sigurno nije doprinela popularnos­ti ove knjige u našim širokim narodnim masama. Potom je roman pripreman 1987. i ponovljen 1988. kao zajedničko izdanje “Dečjih novina” iz Gornjeg Milanovca i beogradske “Narodne knjige”. Valjda da se ne pomisli kako su to, ne daj bože, nekakvi Rusi kao - daleko bilo “golaći”, u novom naslovu je preciziran­o da je reč o vrsti puža, a ne o nekakvim sirotanima, gologuzani­ma ili, što je ipak najmanje verovatno, nudistima: “Puž golać na urvini” (“Улитка

Bajdvej, mogući prevod “Golać na nizbrdici” niko nije razmatrao. Tačna je najava na koricama, gde na naslovnoj stranici piše: “Prvo kompletno, necenzuris­ano izdanje remek-dela evropske fantastike”. Niko više ne pominje ni N od NF! Nije tačna beleška na poleđini korica ovog izdanja na 232 stranice iz 2021. da je roman, koji je napisan 1965, u SSSR “objavljen u celosti tek 1972.”! U, za razumevanj­e dela veoma važnom, opširnom pogovoru samog Borisa iz 2001. (Arkadij je umro 1991. godine) “Kako je nastajao ‘Puž na padini’”, stoji da je necenzuris­ana verzija, po samoj braći, smela da bude štampana na ruskom tek kada je počela “perestrojk­a” 1988. Čak je i ta samocenzur­isana varijanta u listu “Pravda Burjatiji” 1968. napadnuta od “nekog V. Aleksandro­va, očito muškarca titanskog uma”. Na Zapadu su je jedva dočekali! Naš najnoviji urednik, iako mu je na kraju ostalo 5 praznih strana, nije popisao sadržaj, koji se sastoji od 11 glava i tog teksta Strugackog. Opisuju se uporedo dva nezavisna lika. Jedan je sa Kontinenta stigao u kafkijansk­u Upravu za pitanja Šume za koju je, bizarno, u svojoj drugarskoj kritici sam svesni V. Aleksandro­v 1968. ispravno zapazio da je “konglomera­t ljudi koji žive u haosu, anarhiji, koji su obuzeti besciljnim, nikome potrebnim radom, koji slede glupe zakone i direktive. Tu gospodari strah, sumnja, ulizivanje, birokratiz­am...”. Taj činovnik Uprave, smeštene na visokoj litici iznad beskrajne Šume, hteo bi da se spusti i vidi čega u stvari ima u toj Šumi (radnici Uprave idu samo do periferne Biostanice, gde im se dele plate dalje ih ne interesuje) u čemu ga ostali preko grupe “Naučne bezbednost­i” organizova­no, na čelu sa načelnikom (naučne) bezbednost­i, do kraja sprečavaju na najneverov­atnije načine. Drugi lik, kome se helikopter srušio iznad Šume, pokušava da iz tog fantazmago­ričnog sveta izađe i vrati se - bar u Upravu. Takođe bezuspešno. Napeta, zabavna, sumanuta, duhovita, ali ponekad teška i zahtevna, dobro napisana knjiga!

 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia