U VELIKOM SMO STRAHU, AKO BRANA PUKNE...
Sindi Gačić (20) iz Flamershajma u Nemačkoj o užasu koji su u toj zemlji napravile poplave
Osećaj da ne možeš pobeći od vode. Ne možeš se odbraniti. Nikako. Brat je dvoje ljudi uspeo da spase. Evakuisali smo se. Sada čekamo da li će pući brana Štajnahtalšpere. Ako pukne... neće više biti našeg doma, izgubićemo sve...
Ovako za “Blic” priča dvadesetogodišnja Sindi Gačić, koja živi u Flamershajmu, delu Nemačke koji je među najtežima pogođen poplavama.
Sindi je poreklom iz Republike Srpske, rođena je i odrasla sa porodicom u Nemačkoj, ali odmor uvek provodi u kraju roditelja. Tata je iz Teslića, majka iz Bosanskog Broda.
- Zove me sestra, pita uspaničeno “gde si”, kažem “vraćam se sa posla kući”. Kaže mi “poplave su svugde oko nas, ide voda i ka nama”. Ipak, odlazimo kući da uzmemo neke stvari. Živim na drugom spratu, sa prozora vidim vodu. Glavni talas je stao na oko 500 metara od nas. Dok sam pakovala stvari u stanu, silina vode je bila toliko jaka da se huk i lomljava prenosila i nekoliko stotina metara dalje. Čuje se voda
svugde okolo. Gledam kako helikopterima spasavaju ljude. Uzimam najpotrebnije i napuštam dom - priča u dahu Sindi.
U četvrtak su svi u njenom kraju evakuisani.
- Trenutno sam kod ujaka, blizu Dortmunda. Rođak sa očeve strane na kilometar od nas, sve mu je puno vode. Ceo prvi sprat je poplavljen. Uništena kuća. Kažem, samo da su živi i nisu povređeni. Ostali su u kući, nisu hteli da je napuste - kaže Sindi.
Nema vode, nema struje, nema ni telefonskog signala. Sindi kaže da zove sve “naše koje zna” i nju rođaci pozovu ako uhvate signal.
- Voda je sve nosila pred sobom. Lomila. Moj brat živi na uzvišenju. Do njegove kuće voda nije stigla, ali odlazi da pomogne drugima. Ispod njegove kuće, dvoje ljudi je spasao iz vode. A voda je bila i do dva metra. Kada je bio taj udar u gradu Euskiršenu, voda je išla i do dva metra visine. Mnogo ljudi u ovom kraju živi u prizemlju. Nisu mogli da pobegnu, nisu imali gde. Brat je video mrtva tela koje donosi voda... Ne zna se koliko je ljudi stradalo - kaže naša sagovornica.
Dok pričamo, Sindi šalje fotografije kraja u kome živi, obližnjih potopljenih Euskiršena i Arvelera. Njen rođak odlazi da nam snimi Euskiršen u kome se delom voda povukla. Na staklu radnji i prodavnica crta ostala od vode. Pedantni Nemci i njihove komšije raščišćavaju. Na svakih desetak koraka su gomile onoga što je voda odnela i donela. Ulice pune mulja. Kamion je voda bukvalno bacila u stranu, automobili razbacani po ulici.
Sindi kaže da se voda pomalo povlači. Ali...
- Mi kući ne možemo. Pretnja je brana. Danonoćno se ispumpava voda da bi se spustio pritisak. Ali niko još ne može da kaže da li će pući ili neće. Molim Boga da ne pukne. Da se vratimo, da niko ne strada. Iščekujemo šta će biti. Svaki trenutak možemo dobiti loše vesti. U mom mestu policija čuva od kako smo evakuisani u četvrtak. Hoće ljudi da se vrate kući, a to ne sme da im se dozvoli. Svi žele kući. Čujem da će biti teško da se vrate i tamo gde se voda povukla jer su raskvašeni zidovi, podovi. Sve može da se sruši - priča Sindi.
A voda nije jedina tragedija.
- Čitam svih ovih dana šta naši ljudi pišu na mrežama i Fejsbuku. Žao mi je... Pišu “Švabe, zaslužili su”... Tužna sam što bilo ko to može da pomisli. Niko ovo nije zaslužio, nijedan narod. Treba da se zna da u ovom kraju živimo i mi. Ovde je dosta ljudi iz bivše Jugoslavije, nas Srba, Hrvata, muslimana. Meni sa očeve strane oko četrdesetoro živi u ovom kraju, a ima i preko 200 ljudi iz bivše Jugoslavije. U svim ovim selima i mestima, otišle su kuće podjednako i Nemcima i našim ljudima. Ne razumem toliku mržnju u nesreći. Ja sam iz mešovitog braka, a kada su bile poplave u Republici Srpskoj mi smo sa našom velikom prikolicom donosili stvari. Svi naši ljudi odavde su pomagali. Želja mi je da voda stane, ali i da se niko ne raduje tragediji - naglašava naša sagovornica.
U ovom kraju je dosta ljudi iz bivše Jugoslavije, ima tu Srba, Hrvata, muslimana...