Odlazak legende francuskog filma
Preminuo Žan-pol Belmondo (1933-2021) Žan-pol Belmondo preminuo je u juče u 89. godini. “Bio je vrlo slab u poslednje vreme. Ugasio se mirno”, rekao je njegov advokat za agenciju AFP.
PROSLAVIO SE ULOGAMA u filmovima novog talasa 60-ih godina, da bi 70-ih postao zvezda akcionih filmova, a osim sa Godarom, Trifoom i Melvilom, sarađivao je i sa Lujem Malom, Alenom Reneom i Klodom Šabrolom. Njegovi najpoznatiji filmovi su “Profesionalac”, “Borsalino”, “Do poslednjeg daha” i “Čovek iz Rija”.
Žan-pol Belmondo rođen je u mestu zapadno od Pariza 9. aprila 1933. godine, a njegov otac Pol, sin siromašnih Italijana sa Sicilije, bio je uspešan vajar koji je za života dobio nekoliko značajnih francuskih umetničkih priznanja.
U ranoj mladosti Žan-pol je počeo da trenira fudbal i boks, a već sa 16 godina debitovao je na amaterskoj bokserskoj sceni i protivnika nokautirao u prvoj rundi. Belmondova bokserska karijera bila je neporažena, ali kratka. Osvojio je tri uzastopne pobede nokautom u prvoj rundi od 1949. do 1950. Međutim, ljubav prema filmskoj umetnosti vrlo brzo će ga odvesti daleko od sportskog ringa.
Boks i gluma
- U ringu dobijate mnogo udaraca, često jakih, bolnih i neugodnih, a karijera je kratka. I u glumi su udarci teški, ali barem imate šanse da duže ostanete u igri - objasnio je Belmondo u autobiografiji “30 godina i 25 filmova” koja je 1963. godine ugledala svetlost dana. Njegova prva šansa se pojavila kada je dobio ulogu u filmu “Do poslednjeg daha” kultnog francuskog reditelja Žan-lika Godara. Film je izašao 1960. godine i postigao je ogroman uspeh, i kod kritike i kod publike, a rad sa slavnim rediteljem, jednim od najznačajnijih predstavnika francuskog “novog talasa”, zauvek mu je obeležio karijeru.
Upeh ovog filma, otvorio je vrata francuske ali i svetske kinematografije tada 26-godišnjem Belmondu, a počeo je da dobija uloge u ostvarenjima reditelja poput Kloda Šabrola, Pitera Bruka, Žaka Dipona, Fransoa Trifoa i Vitorija de Sike. Ubrzo je odustao od art filmova i prebacio se u “mejnstrim” kao jedna od najvećih akcionih zvezda, a takođe je pokazao i neverovatan talenat za komedije.
- Kada glumac postane uspešan, ljudi se okrenu od njega i kažu da je izabrao lakši put, da više ne želi da se trudi i preuzima rizik u karijeri. Ali, kad bi bilo tako lako napuniti bioskope tada bi svet bio u mnogo boljem stanju nego što jeste. Ne mislim da bih tako dugo opstao na sceni da sam snimao bilo kakvo đubre. Ljudi nisu toliko glupi - izjavio je u jednom od intervjua.
Belmondo je poslednji film snimo 2009. godine, da bi 2015. obelodanio da se u potpunosti povlači iz sveta filma i pozorišta.
- Ne računajte više na mene! Sada se odmoram i želim da uživam. Možda ne izgleda tako, ali sam se baš naradio i tako sam valjda i uspeo - šaljivo je rekao Belmondo i podsetio da je počeo da glumi s deset godina u pozorištu.
On je pre pet godina objavio memoare i album fotografija u kojima se osvrnuo na svoju dugu karijeru tokom koje je snimio oko 80 filmova.
Cirkuski klovn
U knjizi “Hiljadu života vredi više nego jedan” (Mille vies valent mieux qu’une), u kojoj su, pored glumčevih sećanja, i anegdote iz njegove bogate karijere, kao i album fotografija “Belmondo od Belmondoa” (Belmondo par Belmondo), slavni umetnik je pisao o svojoj reputaciji “cirkuskog klovna”.
“Nikada me nisu ozbiljno voleli”, navodi Belmondo u svojoj knjizi.
Vođen, kako je sam govorio, “željom da od sebe pravi budalu zapisanom u njegovom genetskom kodu”, Belmondo je neprekidno zbijao šale na snimanjima i konferencijama za novinare.
Glumac, poznat u Francuskoj i po svom nadimku Bebel, često je isticao da su ga kritičari
“pogrešno shvatali”.
“Ako se u nekom filmu ne ludiram i ne izvodim trikove i piruete, kritika me je rešetala”, kazao je Belmondo i dodao da ga je to posebno pogodilo kada je 1969. godine izašao film “Sirena Misisipija” reditelja Fransoa Trifoa.
On se takođe osvrnuo na susret sa francusko-švajcarskim sineastom Žan-likom Godarom, koji je, kako je rekao, zapečatio njegovu sudbinu” kada ga je pozvao da dodje u njegovu hotelsku sobu i obećao mu 50.000 franaka za snimanje filma.
Po sopstvenom priznanju, Belmondo se uplašio “sumnjive ponude čoveka koji ga je prestravio svojim blagim švajcarskim akcentom i tamnim naočarima”. Tada je dobio ulogu mladog sitnog kriminalca Mišela u filmu “Do poslednjeg daha”, koji je postao simbol francuskog novog talasa i koji ga je vinuo među legende. Umetnik se prisetio i bliskog prijateljstva sa slavnim francuskim glumcem Alenom Delonom.
“On i ja bili smo različiti kao nebo i zemlja, ali smo već posle prvih umetničkih koraka počeli da gradimo paralelne filmske karijere: obojica smo otkriveni 1960. godine, radili smo sa rediteljima kao što je Žan-pjer Melvil i često igrali uloge gangstera ili usamljenika”, naveo je Belmondo.
Buran ljubavni život
Tokom celog života bio je poznat kao veliki zavodnik, a posebno je bio slab na mlađe žene. Elodi Konstanten, prva supruga popularnog Babela, bila je njegova mladalačka ljubav, a par se venčao 1953. godine, mnogo pre nego što će Belmondo doživeti profesionalni uspeh. Njihovo prvo dete, kćerka Patrisija rođena 1954, tragično je preminula u požaru 1994, kćerka Floransa rodila se 1960, a 1963. dobili su sina Pola, koji je kasnije postao vozač u Formuli 1. Međutim, ovaj brak je bio daleko od idiličnog, a odnose među supružnicima dodatno je poljuljala ogromna slava koju je glumac stekao. Tačno nakon deset godina braka, Belmondo je započeo vezu sa švajcarskom seks-bombom Ursulom Andres, koja je zapalila maštu muškarcima širom sveta kada se pojavila u filmu “Dr No”. Kada je njihova afera postala javna, oboje su se razveli od dotadašnjih supružnika.
Međutim, ova veza se raspala sredinom 70ih, a nakon toga Belmondo je imao niz kratkotrajnih afera sa glumicama i starletama.
Glumicu i manekenku Karlos Soto Major upoznao je 1980. Ona je bila kćerka bogatog brazilskog bankara, nekoliko godina mlađa od njegove najstarije kćerke. Ali ni ova veza nije opstala, a Belmondo je sve do 2001. godine ulazio iz veze u vezu sa, po pravilu, mlađim partnerkama od prethodnih. Drugu suprugu, glumicu i plesačicu Natali Tardivel, upoznao je početkom 2000. godine. Iako je bila znatno mlađa i od Belmondove dece, njihova veza je potrajala mnogo duže nego što je iko očekivao. Natali je bila uz njega i kada je u avgustu 2001. na letovanju na Korzici doživeo moždani udar. Par se venčao 2002. godine, a naredne Belmondo je po četvrti put postao otac ćerkice Stele Eve Anželin.
- Nisam ni sanjala da ću se jednoga dana udati za Bebela. Nikada neću zaboraviti kada sam ga u leto 1975, kao desetogodišnja devojčica, zaustavila na pariskoj aveniji Foš i zatražila autogram. On je tada hodao zagrljen s Ursulom Andres i potpisao mi se u školsku svesku. Bila sam luda od ushićenja - rekla je nakon venčanja uzbuđena Natali. Međutim, mlada supruga i teško pokretni muž su se razveli 2008. godine. slavni glumac je našao utehu u Barbari Gandolfi, četiri decenije mlađoj striptizeti i nekadašnjoj “Plejbojovoj” zečici. Međutim, ni ova veza nije bila harmonična.
“Ako se u nekom filmu ne ludiram i ne izvodim trikove i piruete, kritika me je rešetala”, kazao je Belmondo i dodao da ga je to posebno pogodilo kad je izašao film “Sirena Misisipija”