Bitef u završnici
Večeras na sceni Beogradskog dramskog pozorišta je izvođenje poslednjeg naslova u takmičarskom programu ovogodišnjeg, 54-55. Bitefa – francuska predstava „Fleš“Franka Vigrua, nakon koje će biti saopštene i odluke žirija, odnosno nagrade.
U najavi i pratećim Materijalima se kaže da je to muzička i vizuelna umetnička forma, kao i performans plesa i pokreta, pokretna slika čije se značenje otkriva putem iskustva i emocija koje u nama izaziva.
Sve počinje relativno uobičajenom situacijom, automobilom koji proklizava sa puta, a potom, između ostalog, kao da ulazi u drugu dimenziju. Autor, oslanjajući se na svet engleskog pisca Dž. G. Balarda (posebno na njegova dela “Sudar” i “Betonsko ostrvo”), kao i na lično iskustvo saobraćajne nesreće, u ovoj predstavi istražuje momenat koji nastupa odmah posle šoka, onaj tren kad nam se čini da je vreme stalo ili da se produžilo. U tom se trenu um na izvestan način odvaja od tela, otkrivajući nadrealistički prizor. Olupine vozila poprimaju oblik predmeta u pokretu, vijadukti autoputa postaju ogromni Golemi, automobilski motori kao da lebde nad morem leda. I na tom toku prizora i senzacija, gledalac može da doživi iskustvo vozača koji prelazi u nepoznatu dimenziju... To je i jedno iluziono putovanje.
Prethodno, u četvrtak u nacionalnom teatru, gledali smo “Konferenciju odsutnih” Rimini protokola, predstavu bez glumaca, odnosno umesto glumaca na binu se penju dobrovoljci iz publike i čitaju, date im, određene tekstove/radove umesto njihovih autora koji su stotinama kilometara daleko... Ukratko, ko prisutan, ko nije, ali u svakom slučaju zaista nije svejedno ko vam i kako sa scene saopštava šta god. Istini za volju, prethodnih godina gledali smo znatno bolja ostvarenja čuvenog Rimini protokola.
Veče pre toga u Bitef teatru zoom-predstava “Višnjik u Višnjiku” koju potpisuje poznati reditelj Bobo Jelčić. Ustvari, zamišljena i koncipirana da se gleda kod kuće preko kompjutera i zoom-platforme dok se na ekranu smenjuju glumci, bezmalo kao na fotografiji i amaterskom dokumentarnom snimku, i izgovaraju adaptirane Čehovljeve replike...
Ovogodišnji Bitef, održan od 13. do 25. septembra obuhvatio je 12 predstava u glavnom takmičarskom programu koje su dobrim delom bile istraživačke i uglavnom bazirane na plesu, pokretu, koreodramskom izrazu, odnosno na tome da nečega nema... Ili nema teksta, ili nema glumaca, ili nema scene, ili nema pozorišne čarolije...
Kakve će odluke doneti žiri – videćemo. No, mogli bismo reći da je najvažnija predstava koju smo videli „Klimatski plesovi“u kojoj je Amanda Pinja decidno i konkretno govorila o ogromnom ekološkom problemu u Čileu, a najozbiljnije, najkompletnije (time i najsnažnije) kao pozorišno ostvarenje bile su ovdašnje predstave „Kaspar“(JDP) i „Cement“(BDP).