LEČIĆ, BOJKOT, ŠERBEDŽIJINO PISMO...

Žao mi je umetnosti koja ne bi smela biti u okovima i lancima bešćutnoga i često primitivnoga senzibiliteta - kaže proslavljeni glumac Rade Šerbedžija.

Kako je ranije najavljeno, sutra se koncertom Radeta Šerbedžije zatvaraju 38. Regionalni susreti pozorišta/ kazališta u Brčkom. A da li će i šta biti sa nagradama – videćemo.

Jer, već danima jedna od vrućih tema je što su ansambli predstava koje su izvođene isticali da su igrali zbog publike, a tražili da budu izuzeti od nagrađivanja zbog toga, kako su navodili, što je u žiriju Branislav Lečić...

Prvi su glas digli iz predstave „64“Ateljea 212, a usedili su zahtevi za povlačenja iz službene konkurencije; ansambla iz Kerempuha tj predstave “Darian, hrvatski kralj samopomoći”, Kokana Mladenovića, reditelja i Darka Cvetića pisaca predstave „Šindlerov lift“Kamernog teatra 55, Dina Mustafića reditelja predstave “To nikada nigde nije bilo” Narodnog pozorišta Sarajevo, te iz predstava “Usidrene” Hrvatsko narodno kazalište Split i “Sedam strahova” NBP Zenica (Predstava „Zelena čoja Montenegra“u izvođenju Beogradskog dramskog pozorišta u kooprodukciji sa Gradskim pozorištem Podgorica i Grad teatrom Budva zbog bolesti glumaca nije izvedena). Jezikom brojki; od svih ansambala čije su predstave bile u konkurenciji do juče takav zahtev još jedino nije upućen od stvaralaca predstave „Derviš i smrt“Banjalučkog pozorišta. Možda će ga uputiti i oni, a i ako ga ne upute kako deliti nagrade na festivalu ocenjujući samo jednu predstavu. Ili će žiri doneti odluke o nagradama bez obzira na zahteve umetnika što bi uslovilo, sva je prilika, novi čin reagovanja...

Eh, da je odigrana najbolja predstava veka ne bi toliko prašine podigla. Ovako, budući da - kako se neformalno gotovo konsenzusom može čuti - priča o za i protiv Lečića ima (unutar države Srbje) i ozbiljnu političku tj. stranačku dimenziju, eto otvorene nove pandorine kutije dok i iz prethodnih još kuljaju scila i haribda...

Sveukupno prednost je ipak data publici.

Prednost publici dao je i maestralni glumac Rade Šerbedžija koji se oglasio pismom u čijim prvim redovima napominje da prati aktuelna festivalska dešavanja:“žao mi je zbog ljudi i imena koje znam i zbog onih koje i ne znam. Žao mi je zbog publike koja sve to zgranuta sluša i prati. Žao mi je žena koje u obranu svoga dostojanstva trpe po tko zna koji puta neukusne komentare i koje su izložene nasilju jednoga patrijarhalnoga svijeta čak i na običnim pres konferencijama. Rečenice napisane na službenim stranicama, od ljudi koji su predstavnici pozorišno/kazališnih susreta u Brčkom “… savršeno nas se ne tiče ko je koga kad, ko je kome ko i sta je među vama čemu sta …” podsjećaju na riječi Bukare iz “Predstave Hamleta iz Mrduše donje“i opasan su i brutalan izraz koji ne dolikuje ljudima koji se bave umjetnošću.”

Ističe da mu je žao i umetnosti, “koja ne bi smela biti u okovima i lancima takvog bešćutnoga i često primitivnoga senzibiliteta. Od osam predstava

Jedino što vas molim

jeste da pre mog

koncerta na pozornici na kojoj nastupam sa svojim orkestrom ne bude nikakvih dodela nagrada, poručuje Šerbedžija

Za mene su pobednici sve one moje koleginice i kolege umetnici koji su se solidarisali

Ansambli predstava koje su izvođene ističu da su igrali zbog publike, a traže da budu izuzeti od nagrađivanja

koje su izabrane u službeni program i koje su se trebale takmičiti za nagrade, trenutno samo je jedna predstava ostala u konkurenciji, čime je samo žiriranje postalo besmisleno. Pozvali ste me da na završetku vašega festivala održim koncert u čast pobjednika. Za mene su pobjednici svi oni moji kolegice i kolege umjetnici koji su se solidarizirali i, unatoč neprirodnoj situaciji, održali svoje predstave zbog same publike zbog koje se i bave ovom umjetnošću. Tako sam i ja odlučio da zbog publike održim svoj koncert. Jedino što vas molim jest da, prije moga koncerta, na pozornici na kojoj nastupam sa svojim orkestrom, ne bude nikakvih dodjela nagrada koje su na ovakav način iskompromitirane. A nedolične izjave gospodina Jakova Amidžića o glumcima i glumačkoj profesiji i aluzijama na moga prijatelja, sjajnoga glumca i divnoga čovjeka Ermina Bravu, šaljem u ropotarnicu neumjesnih i glupih rečenica …” ■