Pooštriti propise
Iako se pooštreni kriterijumi za organizovanje đačkih ekskurzija primenjuju već godinama, ne prođe godina a da saobraćajci neposredno pre polaska dece na put ne utvrde neke bizarne nepravilnosti. Kažem bizarne, jer ako je nešto pravilo, i ako se primenjuje godinama, svako ponovno kršenje propisa zvuči blesavo.
A upravo se to događa... Poslednji „biser“stigao je iz Užica, gde pet odeljenja osnovaca nije otputovalo na planiranu ekskurziju. Razlog je bizaran saobraćajna policija pre polaska utvrdila je da je jednom od vozača istekla vozačka dozvola!? Treba li da vozač koji vozi stotinak dece od saobraćajaca sazna da mu je istekla dozvola? Ili je u pitanju APP sistem: ako prođe prođe.
Ovo zapravo najbolje ilustuje neopisivu ležernost kojom se prevoznici i dalje odnose prema propisima. Bilo je zaista svega i svačega - od autobusa sa ćelavim gumama do onih sa neispravnim kočnicama. Stručnjaci ukazuju da postojeći pravilnik o načinu obavljanja organizovanog prevoza dece, ukoliko se ispoštuje, pruža neki minimim uslova bezbednosti, ali da i te kako ima prostora za pooštravanje propisa. A sve sa jednim ciljem - što većom bezbednošću dece. Naime, prevoznici uvek mogu da se jave na konkurs sa novim autobusima, a da se na dan polaska pojave sa starim vozilima. Veliki problem predstavlja i nedostatak kvalitetnih vozača, budući da su mnogi našli uhlebljenje u zemljama Evrope.
Tako se može desiti da decu vozi i onaj kome će prvi radni dan na poslu biti ekskurzija ili pak deda od 80 leta koji je pred zakonom sposoban ako je prošao lekarski pregled.
Pooštrite propise, bolje je da se nekad i ne planira putovanje ako niko ne ispuni maksimalne bezbednosne uslove, nego ići na put sa glavom u torbi.
Prevoznici uvek mogu da se jave na konkurs sa novim autobusima, a da se na dan polaska pojave sa starim vozilima
mesec dana su nam doneli nastavak trenda rasta broja ljudi koji se protive pristupanju EU, uz još oštriji pad onih koji podržavaju integracije. Sada imamo 34,9 odsto građana koji bi na referendumu podržali pridruživanje Srbije EU, dok bi protiv glasalo 43,8 odsto - navodi Uljarević.
PROMENE U VEZI SA RATOM U UKRAJINI
On objašnjava da ovu promenu nedvosmisleno možemo dovesti u vezu sa ratom u Ukrajini.
- Koliko god je u proteklim godinama Srbija bila uspešna u balansiranju svoje međunarodne politike, sadašnje okolnosti su takve da svakodnevni pritisci da se Srbija opredeli i pridruži sankcijama Rusiji svakako opredeljuju građane da se drugačije odrede prema Uniji. Sigurno i Rusija ne sedi skrštenih ruku, već koristi svoju meku moć koja dolazi, pre svega, od energetske zavisnosti Srbije, ali i podrške u međunarodnim organizacijama vezanim za status Kosova, ali to se u javnosti ne vidi - kaže on.
Na pitanje kako objašnjava da je do sada većina ljudi u Srbiji podržavala integracije, Uljarević ističe da je uprkos negativnom sentimentu, veliki broj građana evropskim integracijama pristupao racionalno, pa smo tako konstantno imali dvadesetak procenata, odnosno oko milion građana Srbije koji bi na eventualnom referendumu glasali afirmativno bez obzira na to što oni lično ne gaje baš pozitivan sentiment prema EU.
- Kad tim racionalnima dodamo i one koji su imali i pozitivan sentiment i uz to su podržavali evropske integracije Srbije, uvek smo imali veći broj građana koji bi na referendumu glasali za pristupanje. Dakle, podrška evropskim integracijama nema samo emotivnu komponentu, već je racionalna podjednako ili više izražena - navodi Uljarević.
KADA PADA PODRŠKA EVROPSKIM INTEGRACIJAMA? Period sa dvotrećinskom većinom podrške u opštoj populaciji je završen onog trenutka kada se priznanje Kosova kao nezavisne države po prvi put javilo kao preduslov evropskih integracija Srbije.
- Shodno tome, tokom 2010. i 2011. godine broj protivnika evropskih integracija se u Srbiji uvostručio, a u narednim godinama trendove rasta podrške evropskim integracijama bi prekidale najave novih uslovljavanja bilo da dolaze od naših ili evropskih političara, pa i onih koji nemaju nikakve veze sa evropskim integracijama Srbije. Nakon pada podrške tokom prvih par meseci 2014, uprkos oscilacijama, imali smo pozitivan trend sve do proglašenja pandemije i marta 2020. godine. Tada beležimo novi nagli pad, i gotovo da smo imali jednak broj ljudi koji su za i onih koji su protiv pridruživanja EU. Taj pad se sa ove vremenske distance može tumačiti na različite načine, ali sigurno je da u tom trenutku opšteg straha i neizvesnosti EU nije ispunjavala očekivanja građana Srbije. Nakon tih prvih par meseci pandemije trend podrške se oporavljao, uz već uobičajene oscilacije izazvane dnevnim političkim dogadjajima, sve do izbijanja rata u Ukrajini - objašnjava Uljarević.
VEZA IZMEĐU PARTIJSKE PRIPADNOSTI I PODRŠKE EU
Kada se pogleda struktura podrške po partijskoj liniji, onda je jasno da unutar svake od političkih stranaka ne postoji homogen odnos prema EU.
- Čak i kod koalicije Moramo, koja odudara od klišea, imamo, jedan manji, ali značajan procenat evroskeptika, bez obzira na njenu neupitnu proevropsku orijentaciju. “I Evropa i Kosovo” nije odlika samo jedne ili dve stranke u Srbiji, već gotovo celokupne političke scene, ali shodno Vučićevoj snazi, značajan deo podrške evropskim integracijama dolazi od glasača SNS. Vučićeva stranka u suštini jeste prosek Srbije, i Vučićev otklon od evropskih integracija bi bio događaj sa dalekosežnim posledicama na politički život u Srbiji, u ovom trenutku dalekosežnijim od onih koji su usledili nakon formiranja te stranke. Zato je i na njima najveći teret evropskih integracija, ili da budem precizan, teret je na Vučiću. Na to ga obavezuje rezultat koji je postigao na predsedničkim izborima, i onolika razlika u glasovima između njega i partije koju još uvek vodi - ističe Uljarević.
KOGA SRBI BIRAJU, EVROPU ILI RUSIJU? Uljarević navodi da nametnuta dihotomija Rusija ili Zapad nije paradigma koju treba da usvojimo kao okvir u kom se donose odluke.
- Za Srbiju je ključ da pokaže zrelost i da svoje interese stavi na prvo mesto, a da od partnera traži veći nivo razumevanja i podrške. Iako sam svestan lakoće kojom ovo izgovaram, naslućujem i težinu da se to i realizuje u praksi - kaže Uljarević.
Uz to, kako objašnjava, narativ koji se gradi oko uloga je takav da se za EU i Srbiju vezuje uslovljavanje, a za Rusiju podrška, i on nije dobar ni za EU, a ni Srbiju.
- Iako je banalizacija, umesto rečenice “uslovljavamo vas da promenite ili postignete” ista poruka se može postići i sa pristupom “podržavamo vas da promenite ili postignete”, a s obzirom na komplementarnost ciljeva, efekat bi zasigurno bio bolji. Ipak, paradoksalno zvuči, najveće šanse za oporavak podrške evropskim integracijama imalo bi Vučićevo snažnije opredeljenje i zalaganje za evropske integracije Srbije - zaključuje Uljarević.n
Sigurno da ni Rusija ne sedi skrštenih ruku, već koristi svoju meku moć koja dolazi, pre svega, od energetske zavisnosti Srbije
Po pravilu do pada podrške za ulazak u EU dolazi u kriznim situacijama - kada su rasli pritisci u vezi sa Kosovom ili kada je proglašena pandemija korone