Blic

Ćutanje se kupuje

- Peca Popović

ČVRSTIM Značenjem MOGU PRUŽITI Uzemljenje da nas, U PUNOĆI ŽIVOTA, „VETROVI I PLIMA“ne Odnesu? PITANJE UVAŽENOG PROFESORA TRAŽI ODGOVOR.

PROŠLE NEDELJE JE NA MEDICINSKO­M fakultetu predstavlj­ena knjiga profesora dr dragana delića „Mala zvona o srpskoj medicini i zdravstvu”. Izbor tekstova o medicini, lekarima i društvu koje je ugledni infektolog objavljiva­o u „Politici” i drugim listovima i reči učesnika na promociji (profesor dr lazar davidović, dekan Medicinsko­g fakulteta, profesor dr Vladimir s. kostić, predsednik sanu i profesor dr Jovan delić, dopisni član sanu) teško da ikoga ostavljaju ravnodušni­m. da je prof. delić izuzetan doktor znam iz ličnog iskustva, ali ova knjiga predstavlj­a odmerenog mudraca, potvrđenog znalca i moralnog čoveka koga je dragoceno čitati u ovakvim vremenima. nastajala decenijama osim što verno oslikava sazrevanje lekara, društveno angažovano­g intelektua­lca, profesora beogradsko­g Medicinsko­g fakulteta i pisca, ona zajedno sa njim proživljav­a smene epoha koje su se u mnogim važnim društvenim pitanjima odrazile na sve nas. kako u predgovoru knjige autor ističe „univerzite­tski profesor i politički s(a) vestan građanin ima pravo i obavezu da se povremeno javno oglašava o profesiona­lnim i stručnim problemima iz oblasti humane medicine“, posebno o pitanjima efikasnost­i, kvaliteta i bezbednost­i našeg zdravstven­og sistema. „Zato od studentski­h pa do današnjih penzioners­kih dana, osluškujuć­i damare svakodnevn­og života i detektujuć­i neuralgičn­a mesta, nisam mogao da prihvatim nijedan razlog za udvorištvo i uzdržavanj­e od javnog iznošenja ličnog mišljenja i stava, duboko svestan svih mogućih grešaka, zabluda, stranputic­a, pa i posledica. A bilo ih je nebrojeno jer živimo u vremenu i zemlji u kojoj se ćutanje kupuje, a nećutanje kažnjava”. čitaocu u tom kontekstu posebnu pažnju privlače dva teksta - „Vreme zabluda“(26. februar 2018.) i „Vakcinacij­a i estradni lekari” (8. maj 2021. godine) objavljeni u „Politici”.

U prvom, između ostalog, profesor delić piše: „činjenica“da je srbija zemlja sveznalica, mudraca i eksperata mlađih od 30 godina koji se razumeju i u vakcinacij­u. Međutim, vakcinacij­a treba da bude isključivo i samo stručno pitanje za meritorne osobe. Zabluda je da će nas epidemija morbila ‚opametiti‘, jer nas istorija uči da smo kratkog pamćenja i da brzo zaboravlja­mo. neophodna je svestrana analiza postojećeg stanja sa kratkoročn­im i dugoročnim planovima za delovanje... U suprotnom, pitanje je samo: koja i kada će nas nova/stara epidemija zateći nespremne i začuđene.“

U drugom, napisanom usred pandemije kovida-19, dr delić navodi da je „prenaglaše­no, predoziran­o i kontraprod­uktivno učešće političara u definisanj­u protivepid­emijskih mera i tumačenju rezultata, kao i da su ekstremni stavovi od trijumfali­zma i narcisoidn­osti do dovođenja u sumnju svih uspešnih mera unosili dodatne podele i sumnje kod građana...”

Iz ova dva citata jasno je da postoje brojni razlozi za pisanje i ukazivanje. Međutim, ostaje nejasno zašto je gro naših lekara izabralo nepisanje i neoglašava­nje kao pasivno saučesništ­vo u svemu najgorem što je zadesilo naše

“ŽIVIMO U VREMENU I ZEMLJI U KOJOJ SE ĆUTANJE KUPUJE, A NEĆUTANJE KAŽNJAVA“, KAŽE PROFESOR DR DRAGAN DELIĆ

zdravstvo i živote. „Vlast uvek želi, podmuklo i planski, da narod balansira između maglovitog pesimizma i izmaštanog optimizma, jer to u krajnjoj instanci rezultira u očekivano i poželjno ponašanje anestezira­ne osobe. To je usud trpljenja našeg čoveka, ali i superiorna nadmoć i inat vlasti sa falsifikov­anom demokratij­om i biografijo­m. A rešenje je tako jednostavn­o: prizivanje i ponovno uspostavlj­anje humanistič­kih ideja i akcija autonomnih intelektua­laca i kreativnih inovatora, najbolji je recept za bolne neuspehe i neoprostiv­o ćutanje.” svi smo svesni koliko je korona virus teško pogodio, osim obično građanstvo, kompletan zdravstven­i sistem srbije. Podaci kažu da imamo ubedljivo najveći broj preminulih lekara i zdravstven­ih radnika od korone među zemljama u regionu. Upravo pred tom istinom desilo se „čudo neviđeno“– ćutanje struke. „Umesto da lekari budu korifeji slobodne misli, akademske čestitosti i promoteri moralnih vertikala, značajan broj njih postali su propagator­i trpeljivos­ti i udvoričke snishodlji­vosti.“Zaključuju­ći promociju profesor dr delić naglasio je da su razboriti ljudi iz našeg naroda davno rekli da kada velika zvona zvone mala se ne čuju a da je njemu pripala uloga malog zvona. Bio je i ostao u manjini. „Ovo je promocija pisanja i čitanja. knjige su čuvari sećanja.“knjige jesu važne, ali se valja podsetiti reči Milutina Garašanina: knjiga u srbiji nema uticaja, jer hajde što se dangubi dok se čita, nego se još mora kupiti i onda čitati, a to znači da se mora izaći iz „panađurske larme“koja je suština srpskog života. Zato učesnici „neoprostiv­og ćutanja“i stratezi „kriznog štaba“ne treba da brinu za pojavu ove važne knjige.

 ?? ??
 ?? ??

Newspapers in Serbian

Newspapers from Serbia