Na „mjut“do cilja
„Orlovi“su odleteli i sada je na čitavoj naciji da im drži palčeve i bodri ih na smotri najboljih selekcija sveta. Od juče više ništa nije bitno i po strani ostaju sva unutrašnja neslaganja, ko za koga navija i koje boje voli ili trvenja oko udobne fotelje na Terazijama. Vreme je za podršku izabranicima Dragana Stojkovića Piksija, on je kao i pred ranije izazove samouvereno stao ispred grupe koju predvodi i poveo je u Katar. Selektor se na poslednjem obraćanju potrudio da ekipa ode uz pesmu, potrudili su se i neki drugi, ali šta smo dobili?
Na poslednjoj konferenciji u Srbiji Piksi je izrecitovao stihove numere pevačice Aleksandre Prijović da „nije kome je rečeno, nego kome suđeno je“. Neke je to možda začudilo, ali je većina prihvatila pozitivno njegovu poruku. Kao i uostalom one koje je ranije slao, a koje iskaču iz šablona da je dobra hemija u timu, kako će se boriti i dati maksimum i da danas svi igraju fudbal. To nije Piksi. On se odlučio za narodnjak, a pesmama su i mnogi drugi pokušali da osokole Mitrovića, Vlahovića, Tadića i ostale, ali deluje nisu baš uspeli u tome.
Uoči Svetskog prvenstva objavljeno je nekoliko „nezvaničnih himni“i numera različitog tipa koje bi trebalo da budu nešto što će tokom mundijalskih dana odzvanjati. Ali, teško da će to biti ove pesme. Od klasičnog repa, doduše više repera koji su malo modifikovali svoj stil, pevanja preko autotjuna i pevačice narodne muzike, bilo je mnogo pokušaja, ali su sve bili promašaji, barem ni udarci u okvir. Iz svlačionice će se pre čuti ona Piksijeva, koja se naveliko ponavlja. A kako je to bilo pre, pa bilo je bolje. Naravno, uvek je pre bilo bolje. Raško Katić je kumovao da košarkaši dobiju onu čuvenu o „zlatu koje se zlati“. Lagano se pevalo o „plavoj četi“, čijim su se stihovima pratili uspesi i pobede odbojkaške reprezentacije. Naposletku, ne treba zaboraviti ni da smo mi bili ta „ekipa što se kapira u pokretu i matira u potezu“u pesmi koju je „Beogradski sindikat“posvetio vaterpolo reprezentaciji Srbije.
Dakle, to su bile numere koje su palile baš kada je trebalo, to možda nemaju sada fudbaleri, ali imaju Piksija, a on će pronaći rešenje i za to.
Piksijev citat „nije kome je rečeno, nego kome suđeno je“možda je iznenađenje, ali je svakako poruka pozitivne energije