MALI A NAJHRABRIJI BORCI SA BEBOM OD 640 GRAMA, BORITE SE ZA SVAKI NOVI MILIMETAR
Petra je prevremeno rođena, a danas prelepa devojčica
Petra je rođena u 28. nedelji, imala je 680 grama i bila dugačka 34 centimetra. Porođaj je bio jedino rešenje zbog preeklampsije, te smo i beba i ja bile ugrožene. Odlučili su se za carski rez i tako je prevremeno na svet došla moja devojčica, ali bez srčane i disajne radnje. Reanimirana je i tako je krenula borba za svaki sat, svaki mililitar, gram i svaki novi dan, priča za „Blic“Ana Radošević iz Beograda, majka sada osmogodišnje Petre koja je prevremeno rođena.
život, čini se, daje onoliko koliko neko to može da izdrži. Ana i Petra su dve heroine - mama, jer se borila da donese na svet bebu, a tek rođena devojčica da preživi trnovit put i pobedi svaku prepreku koja je vrebala.
- Tog jutra kada su je poveli na Institut za neonatologiju, videla sam da se u tom transportnom inkubatoru mrda nešto, i znala sam da je to ona. Videla sam je na daljinu i znala sam da nas čeka borba i sve nade sam polagala da će biti u redu. Teško mi je palo to naglo razdvajanje, znala sam da mora tako i da ide u sigurne ruke, ali jednostavno, osećate se kao da vam je neko nešto ukrao - nastavlja Ana.
Faktori rizika su različiti, kod Ane je to bila preeklampsija, bolest koja se javlja u manjem procentu trudnoće, od 5 do 8 odsto. Tada se javlja visok pritisak, otoci, i jedini način da se prevaziđe je - porođaj.
- Problem se rešava lekovima, dok god je to moguće, ali kada postane rizično hitno se radi porođaj. Ona je bila četiri meseca na Institutu za neonatologiju, od toga tri meseca u inkubatoru, mesec dana u krevetiću, i tamo su se bukvalno svakog dana borili za njen život. Tu je bilo raznih komplikacija, nekoliko sepsi, problemi sa plućima, očima, sa srcem, sa mišićnim tonusom, ali je imala sreće da nema neuroloških posledica. Imala je samo krvarenje prvog stepena, tako da je sada zdrava i samostalna devojčica od osam godina - kaže Ana.
BORBA NA DVA FRONTA
Kako dalje objašnjava naša sagovornica, borba se nastavlja i nakon izlaska iz bolnice, tada dolazi spisak specijalista koje treba posetiti, a zatim slede magnetne rezonance, operacije, terapije, logopedi, i tako godinama…
- Zahvaljujući tome ona je sada zdrava sa nekim minornim posledicama, recimo nosi naočare i ima problem sa plućima, ali to nije ništa strašno. Uspeli smo, to su bile borbe za mililitar, za gram, ali ona se izborila i naravno uz pomoć fenomenalnog medicinskog osoblja, i u Narodnom frontu, i na Institutu za neonatologiju, jer to su ljudi čudotvorci.
Kažu da svako dobije u životu onoliko koliko može da izdrži, i onda sam sve vreme trudnoće verovala u to da će biti dobro iako su me drugi ubeđivali da nema ništa od toga. U suštini, tokom trudnoće, ona se nije dovoljno hranila, protoci su bili slabi zbog tog pritiska, te je ona u tom momentu trebalo da ima duplo više, ali eto imala je samo 680 grama - priča Ana.
U „Narodnom frontu“borili se za Anin život, na Institutu za Petrin. I mama i beba pokazale su želju da pobede na ovom trnovitom putu.
- Mene su zadržali u bolnici i tu sam morala da ležim još dve nedelje. Informacije o Petri sam dobijala samo telefonom - kako napreduje, ima li problema… Onda sam 10. dana na lični zahtev potpisala i izašla na dva sata da je vidim na Institutu za neonatologiju i to je praktično bio prvi susret. Preplavile su me emocije, to je bilo takvo umirenje i za nju i za mene, kada sam stavila ruku preko nje, jer smo mogli da stavimo ruku u inkubator, ona se je odmah umirila. Kada dotaknete svoju bebu, vi vidite da se poznajete, da ste jedno, jer ona je bila u mom stomaku i znam da je ona moja, kao što zna ona da sam ja njena mama. Posle toga smo nastavili da je obilazimo svakog dana, nekada više puta dnevno priča Ana.
Iako joj je teško palo razdvajanje, sa tom kilažom i sa svim propratnim poteškoćama, o bebama koje se rode prevremeno moraju da brinu stručnjaci.
- Njena koža je bila toliko tanka, a ona tako malena. Verovala sam da je ona u sigurnim rukama, da je na najboljem mogućem mestu, da ima najbolju negu jer Institut
za neonatologiju je jedna sjajna ustanova. Tu rade divni i humani ljudi. Lekar koji ju je vodio je imao toliko strpljenja i na svako moje pitanje je odgovorio. Dalje, medicinske sestre divno brinu o bebama da sam ponekad imala osećaj da je ona njihova i da ja moram da pitam za nešto. Bojala sam se da nešto ne pokvarim, jer svi oni rade to savršeno - objašnjava naša sagovornica.
Na Institutu za neonatologiju borili su se za Petrin život, a u GAK „Narodni front“za Anin život. Nakon deset dana mama i beba su se prvi put srele
UDRUŽENI HEROJI
Petra je i danas borac, a kako ističe njena mama, nada se da će ona zadržati vedar duh, te smatra da je rođena za velike stvari.
- Ta deca su zaista posebna. To je neverovatna borba za životom, čudo, oni su superheroji. Ja od nje učim. Prošle godine je krenula u prvi razred, sve regularno i lepo se uklapa. Moram da napomenem da je između ostalog mene spaslo i to što sam pronašla Udruženje „Mali div“i što su tamo svi roditelji sa istim problemom. Razumemo se, podržavamo i zaista smo velika podrška jedni drugima - zaključuje Petrina mama.n