Od straha do histeričnog smeha
ZA RAZLIKU OD TESINOG HORORA, EJ DŽEJEV NARATIV OBOJEN JE CRNIM HUMOROM, ALI SA POZLATOM UŽASA KOJI JE POČINIO PRE NEGO ŠTO JE POBEGAO U BRAJTMUR. HOROR S RETKIM KOMIČNIM DOSKOČICAMA JE DALEKO OD ALEGORIJSKOG PRIPOVEDANJA
„BARBARIAN“ZEKA KREGERA JE DUPLO ZADOVOLJSTVO, SA BUDŽETOM OD TRI I PO DINARA I ODLIČNIM GLUMCIMA. NE DOGAĐA SE ČESTO DA HOROR NOVČANO LIMITIRAN IMA ŠMEK VISOKOBUDŽETNOG OSTVARENJA
U ovom periodu godine kada se noć prerano navlači na prozorei a zora nikako da svanei nije zgoreg da obnovimo dobro poznato gradivok mod jedan – ako u pola noći nemili nas glas doziva iz mračnih dubina podrumai ne čekamo jutroi iste večeri kupujemo kartu i selimo se na drugi kontinentk mod dva – kada sav pošten svet spava snom pravednikai a na tavanu nešto škripii barem smo do sada naučili da su najmanje šanse da je neki glodark gedno je sigurno – ima naoštrene zubek ka listu pridodajemo najnoviji scenario – ukoliko sei ne daj božei dogodi da ste bukirali smeštaji a u njemu je Bil pkarsgard koji nekim čudom ima rezervaciju u istom terminu kad i vii ma koliko god šarmantan bio i koliko god da vas ubeđivao da je bolje da prespavate u istom prostoru sa njim nego da kisnete usred nedođijei pneumonija je sigurniji izbor – biće napetoi ali preživećetek
“Barbarian” reditelja i scenariste Zeka hregera je duplo zadovoljstvoi dve priče u jednoji sa budžetom od tri i po dinara i fantastičnom glumačkom postavomk ke događa se tako često da horor-misterija u limitiranim finansijskim uslovima ima šmek visokobudžetnog ostvarenjai pre svega zahvaljujući kreativnim kompozicijama kadra i montažom koja vešto prikriva manjak sredstavai a opet uspeva da već u prvoj sceni nakostreši svaku dlaku na leđimak ouku na srcei dve strane novčićai dva narativai svaki ponaosob ima svojih manjkavosti i komičnih traljavostii ali na kraju večerii kada konačno zora zarudi i srce od muke zagudii “Barbarian” je uradio svoj posao i rekao je šta je imao – svideo se nekom ili nek
rsred najmračnije kišovite oktobarske noći u naselju Brajtmur (aetroit)i Tes (deogrina hembel) nije mogla da dočeka čistu posteljinui krevet i miran san posle duge vožnjek rmesto vrtoglavog pada na njegovo veličanstvo dušeki u naizgled simpatičnoj kućici koju je rezervisala pre mesec danai već je neko spavao u krvavo plaćenom krevetu i uveliko je jeo njenu kašuk hit (Bil pkarsgard) isprva neprijatani a potom navalentno sumnjičav momak čija se rezervacija poklopila sa Tesinomi kada je bolje osmotrio junakinju priče na svaki mogući način pokušao je da je ubedi da je bolje za nju da ostane sa njimi nego da tumara napuštenim delom gradak Šta smo rekli? kema silaženja u podrum i pusti pkarsgarda u tri lepe…
aa li treba da kažem da je neko dozivao iz podruma? aa li treba da kažem da je Tesa sišla u podrum? aa li treba da kažem da nije našla nijednog glodara? holiko puta treba da ponovimo? mitam?
drotesknui klaustrofobičnu i beskrajno jezivu prvu polovinu filma u najnapetijem trenutku preseca paralelna priča bj ažeja (ažastin Long)k kovokomponovana zvezda striming servisa sa nekoliko ubogih nekretnina kupljenih iz obesti i optužbom za seksualno zlostavljanje napušta sunčani Los Anđeles ne bi li našao trenutak mira u “lepršavoj” kućici koju nije znao ni da posedujek Tako je – kuća u Brajtmuruk
ave pričei obe o borbi za preživljavanja spajaju se u trećui noseću priču na čijim temeljima počiva zloglasna zidina u ulici Barberi 4TSK
Za razliku od Tesinog životnog hororai bj ažejev narativ obojen je crnim humoromi ali sa prokletom pozlatom užasa koji je počinio pre nego što je pobegao u Brajtmurk eoror priča sa retkim komičnim doskočicama je daleko od alegorijskog ili metaforičnog pripovedanjak bkspozicija priče otkriva glavnu temu “Barbarian” suptilno akcentujući šta zapravo znači biti “varvarin u savremenom dobu”k hada se Tesini i bj ažejevi putevi ukrste biće jasno kao usred bistre zimske zore ko je varvarini a ko je naivčina koja silazi u podrum i za pogrešan potez biva proglašen krivimk
“Barbarian”i specifično za horor žanri pati od upitnih scenarijskih odluka – neko mora da napravi glupost kako bi priča bila stavljena u pogonk Ako se zažmuri na višedecenijski kliše iz kazana strave i užasa i dopusti se filmu Zeka hregera da se zabavljai ponekad i na sopstveni računi dobija se iznenađujuće zabavnih NMM minuta filmak
“Barbarian” je uspeo da učini da me od užasavajuće tenzije i razgovora sa televizorom i likovima koji te ne čuju uz neizbežno “izlazii brei napolje!”i preveze do samozadovoljnog osmeha i opaske: “OKI boleščinoi jasno mi je šta radiš” – i meni je to dovoljnok