NADA U OPSTANAK KNJIGE
Akademiku Ljubomiru Simoviću uručena “Medalja Ne mogu da se ne upitam šta ovakva priznanja znače u vremenu u kojem se knjige sve manje čitaju, kazao je akademik Simović.
“Medalja SANU” iz oblasti umetnosti uručena je istaknutom književniku, pesniku, dramskom piscu i akademiku Ljubomiru Simoviću, u petak na svečanosti povodom obeležavanja Dana Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU).
O stvaralaštvu antologijskog pesnika, dramskog pisca i esejiste govorila je akademik Jasmina Grković Mejdžor, podsetivši da je Ljubomir Simović dao veliki doprinos radu Akademije i uvek bistrim okom izuzetnog književnika sagledavao društvenu stvarnost, te da su njegovo „delo i delanje, putokaz kako i kuda treba hoditi na polzu rodu svome“.
- Duboko smo uvereni da dodeljivanje nagrade iz oblasti umetnosti akademiku Simoviću služi na čast SANU kao priznanje jednom nesvakidašnjem stvaraocu i istaknutoj ličnosti čije je ukupno delo i delanje putokaz kojim putem treba hoditi na ponos rodu svom - rekla je ona.
Nagradu je Ljubomiru Simoviću uručio odlazeći predsednik SANU Vladimir S. Kostić, a primajući značajno priznanje, proslavljeni književnik je kazao pomalo setno i pesimistično:
- Najsrdačnije zahvaljujem na priznanju kojim me je Srpska akademija nauke i umetnosti danas počastvovala. Međutim, ne mogu da se ne upitam šta ovakva priznanja znače u vremenu u kome se knjige sve manje čitaju, kada se dela štampaju u sve manjim tiražima i kada književni život, onakav kakav je nekada bio, i kakav pamtimo, više ne postoji naveo je Simović na početku obraćanja.
- Knjigu potiskuju nove tehnologije, što je dobilo takve razmere da su futurolozi došli do zaključka da će knjige potpuno iščeznuti - naveo je u svojoj besedi Simović i podsetio da je kanadski filozof Maršal Makluan (19111980) naše vreme video kao “poslednji čin i kraj civilizacije knjige”. On je zatim istakao da takvi zaključci nisu ostajali bez odgovora, te da je na Makluanov stav slavni italijanski književnik Umberto Eko (1932-2016) ranije imao razgovor na temu sudbine knjige sa Žan Klodom Karijerom, francuskim piscem, dramaturgom i scenaristom. Oni su zajedno objavili knjigu pod nazivom “Ne nadajte se da ćete se rešiti knjige”, što prema rečima Simovića, može da se čita kao poruka. Na pitanje “da li će knjiga nestati zbog pojave interneta?”, Umberto Eko je tada odgovorio da je knjiga “poput kašike, čekića, točka, ili makaza. Knjiga je pokazala koliko vredi i ne vidim kako bismo za istu svrhu mogli napraviti nešto bolje od nje”, a Karijer je naglasio da se knjige mogu čitati pri dnevnoj svetlosti ili uveče uz sveću čak i kada čitavo audio-vizuelno nasleđe bude iščezlo, apostrofirao je Ljubomir Simović koji se i sam osvrnuo na trend, gde onlajn
Potvrdu da knjige možemo čitati i bez struje, ako to već nismo znali, dobili smo i ovih dana na način koji nikoga nije mogao obradovati, u razorenim gradovima Ukrajine
knjige zamenjuju u velikoj meri štampana izdanja.
- Potvrdu da knjige možemo čitati i bez struje, ako to već nismo znali, dobili smo i ovih dana na način koji nikoga nije mogao obradovati, u razorenim gradovima Ukrajine. Više od jednog veka pre nego što je jedan od modernih filozofa zaključio da je čovek čoveku - vuk, Sava Mrkalj je zaključio da je čovek čoveku - strava naveo je Simović i pročitao odlomak iz pesme “Jao... trista puta!”. U nadahnutom govoru na ovu tešku temu o sudaru interneta i književnog stvaralaštva, Simović je istakao da se ne može nada u opstanak knjige bazirati na eventualnom nestanku ili nestajanju audio-vizuelnog nasledja.
- Možemo li nadu u opstanak knjige zasnivati na njoj samoj, na njenim vrednostima i mogućnostima, nezamenljivosti, nezavisno od svega drugog - od nestanka interneta, disketa i pametnih telefona. Problem je što današnjem čoveku nije stalo do te svrhe, o kojoj je govorio Umberto Eko. A kada čoveku nije stalo do takve svrhe, onda mu nije stalo
ni do knjige koja toj svrsi služi. Više nego sve drugo, kao što je razvoj tehnologije, presudan je naš odnos prema knjizi - govorio je Ljubomir Simović te je na kraju istakao da bi pokušao da bude manje pesimističan podsećajući na jedan neobičan gest Horhe Luisa Borhesa na jednom od velikih skupova PEN-A.
- Borhes je tada svoj govor održao tako što je od početka do kraja izgovarao samo jednu reč: Šekspir, Šekspir, Šekspir, Šekspir... To i danas dopire do nas, kao odgovor, kao argument, kao poruka i opomena - zaključio je akademik Simović u svom obraćanju. Nudeći poeziju kao odgovor, naglasiviši da je izbor bio uslovljen i aktuelnim političkim i društvenim trenutkom, on je pročitao tri svoje pesme: „Trg od oružja”, „Mišolovku” i „Uporišnu tačku”. U okviru umetničkog dela programa, Hor Hrama Svetog Save izveo je duhovne pesme: “Očenaš” Josifa Marinkovića, „Blagosloven jesi Hriste Bože naš” Nikole Srbina, „Voskresenije Hristovo” akademika Svetislava Božića i „Bože, bratimstva”, Davorina Jenka.
Knjigu potiskuju nove tehnologije, što je dobilo takve razmere da su futurolozi došli do zaključka da će knjige potpuno iščeznuti