Stripolis 14
Časopis “Stripolis” br. 14, Kulturni centar Zrenjanina, 2022.
Evo ga i sada, gotovo u dan i čas kao i prošle, a i prethodnih 13 godina! Već je u kolumni pisano o tome da u Srbiji specijalizovana stripska periodika u obliku časopisa kao što su bili “Stripoteka”, “Strip zabavnik”, “Eks almanah” i slični - već duuugo ne postoji, ali i da žar održavaju dva neverovatno uporna entuzijasta, i to ne više u Beogradu, Novom Sadu ili Gornjem Milanovcu.
Obojica jednom godišnje objave po jedno izdanje koje nazivaju časopisom, a u stvari je godišnjak, no kada ih posle koju deceniju neko pogleda đuture poređane na polici - neće se razlikovati od nedeljnika ili mesečnika iz 20. veka. Po nečemu i hoće!
Forma (hartija, štampa i dizajn) i sadržaj su bolji od većine biših državno-samoupravnih stripskih magazina, iako je tiraž samo 300-500 primeraka. Obaška, nema ih na kioscima, a o nekom profitu da se i ne govori! U striparnicama godinama postoje zalihe i prethodnih brojeva.
Tako, u Leskovcu Marko Stojanović uređuje i izdaje “Strip Pressing” a u Zrenjaninu magistar slikarstva Branko Đukić “Stripolis”. Oba izdanja jednom godišnje registrujemo i podržavamo ovom mestu, čim se pojave. Prvi je, uslovno, više okrenut klasičnoj naraciji, dok je drugi blizak savremenom likovnom grafičkom izrazu i “autorskom” stripu.
Država se gotovo nikad ne isprsi, lokalna uprava pomaže - koliko pomaže, a resto doplate iz džepa ova dvojica, jedan na severu, a drugi na jugu otadžbine. Sve će to narod pozlatiti!
Novi, 14. broj “Stripolisa” je opet izvanredno odštampan na perfektnoj hartiji “kunstdruk”, što u koloru - što crnobelo. Velikog je formata i ima 160 stranica. Mora se istaći da nemerljivu infrastrukturnu podršku daju čelni ljudi Kulturnog centra Zrenjanina, direktor Goran Marinković i programski rukovodilac Vladimir Đurić, bez kojih... Ovaj broj je malo pomogao i pokrajinski vojvođanski sekretarijat za kulturu, što je sjajno!
Bez obzira na ovdašnju inertnu publiku i mali tiraž, “Stripolis” je - ali najdoslovnije - planetarno poznat i ugledan, ne samo zbog interneta. “Mreža” uglavnom pomaže da na stotine crtano-pisanih priča lakše stiže iz celog sveta. Stripari od Patagonije do Kine se otimaju da budu između korica. Nažalost, nema mesta za sve.
Tu su sada: “Vežbanje” Džereta Bruksa i “Ukleti park” Tea Elsvorta iz SAD, “U sekundi” Gonzala Ruđerija i “Andre” Nahe Folenvajdera iz Argentine, “U žurbi” Hona Huareza i “Negde” Albertoa Martina Kurtoa iz Španije, “Grimizne haringe” Kristofa Puta iz Švedske, “Konture” Mata Kontirea iz Francuske, “Kantata” Alesandra Gatoa iz Italije, stripovi Matije Pisačića i Dušana Gačića iz Hrvatske, “Kola” Maržena Kerbaja iz Libana, “Od mora do planine” Liang-hsin Huanga sa Tajvana i “Rame uz rame” Lika Nislija iz Švajcarske.
Broj otvara obiman, moćan intervju sa Dušanom Gačićem, inače prvim akademskim slikarem iz Hrvatske koji je posle raspada SFRJ imao samostalnu izložbu u Beogradu (“Stripovi”, 1999. u Kult. centru Beograda) i najdoslednijim tamošnjim istraživačem umetničkih potencijala sekvencne likovne naracije, a zatvara neverovatan razgovor dvojice Diznijevih genija: najpoznatijeg crtača Mikija Flojda Gotfredsona i čudotvorca Paje Patka Karla Barksa! Besprekoran broj!
Kulturni centar i urednik organizuju istoimeni, ovog septembra sada već 13. Festival internacionalnog i autorskog stripa. Na otvaranju, deca su bila oduševljena profesionalnim zabavljačem koji je predveče naizgled niotkuda pristigao u ubedljivoj odeći robota visokog oko 2,5m i napravio polusatni šou, zatim, tu su bili gutači vatre i žongleri sa plamenom, tezge sa stripovima... Fešta koja podiže moral!