IZAZOV ZA S I ĐINPINGA
Protesti u Kini zbog strogih mera iznen Svega pet nedelja nakon što je izabran u istorijskom, trećem mandatu, predsednik Kine Si Đinping iznenada se suočio sa pukotinama na fasadi svog neprikosnovenog autoriteta koji je predstavio svetu na nedavnom 20. na
Uzrok tih pukotina su stroge mere u zemlji koja sprovodi svoju politiku “nultog kovida”. Sijeva vlada suočena je sa rastućim besom građana i sve većim pritužbama na ekonomske troškove i neizvesnost jer se preduzeća zatvaraju, a porodice ostaju više nedelja izolovane sa ograničenim pristupom hrani i lekovima.
ORGANIZOVANI PROTESTI
“POSLEDNJA KAP U ČAŠI”
Rigorozne mere dovele su do znatnog uspeha u borbi protiv kovida, ali Kina unazad beleži dramatične podatke zbog kojih nikako da ih relaksira.
Protesti zbog strogih mera, koje su dovele do zatvaranja miliona ljudi u njihovim domovima, proširili su se na Šangaj, Peking i druge gradove, a bes su pojačale tvrdnje da je to uzrokovalo povećan broj žrtava požara u zgradi u Urumćiju, što je kako piše Bil Birtls, dopisnik “ABC Australija”
iz istočne Azije, bila “poslednja kap koja je prelila čašu”. Prošlog petka je tu poginulo 10 ljudi jer je hitnim službama trebalo tri sata da ugase vatru zbog kašnjenja koje mnogi pripisuju strogim merama, zbog čega su građani bili ogorčeni.
- Tokom perioda zatvaranja Urumćija žiteljima nekih kvartova su vrata bila zatvorena lancima - rekao je ranije za AP anoniman izvor.
Taj događaj je “pogodio živac”, posebno u nedelji kad su mnogi Kinezi, zatvoreni u svojim domovima, pratili Svetsko prvenstvo u Kataru, gde su hiljade fanova bez maski uživali u normalnosti koje se mnogi u Kini više i ne sećaju. Kontrast je bio toliki da je državna televizija CCTV počela da cenzuriše snimke navijača izbliza, navodi Birtls.
Patrik Vintur, urednik “Gardijana”, piše da je to što su grupe demonstranata, očigledno bez centralne koordinacije, izašle na ulice i još eksplicitno pozivale na povlačenje Sija i Komunističke partije – “seizmički šok” u Kini.
POREĐENJA SA TJENANMENOM
Zbog haosa koji je nastao u Kini mnogi su se setili krvavih protesta na Tjena
nmenu 1989, koji su nasilno su ugušeni, sa vojnicima sa puškama i tenkovima koji su išli na nenaoružane civile na trgu u srcu Pekinga. Osudivši proteste kao “kontrarevolucionarnu pobunu”, kineska vlada do danas zabranjuje da se obeležava sećanja na njih.
Vintur smatra da je žurba da se ovi protesti uporede sa onima iz 1989. “primamljiva, ali pogrešna”.
Mnogi posmatrači upiru na dva jedinstvena faktora u vezi trenutnih protesta. Dok su oni 1989. bili uglavnom svedeni na Peking, sadašnje
demonstracije su geografski difuznije, sa očiglednim poznavanjem situacije u drugim gradovima, zahvaljujući internetu. Drugo, postoji osećaj da je neposredni uzrok - naizgled beskrajna politika “nultog kovida” - dovoljan da izvede ljude na ulice, ali i dovoljno rezonantan da otvori šire pitanje o funkcionisanju kineske države.
Društveni mediji, koliko god da su kontrolisani u Kini, jesu zapaljivi novi element sadašnjih protesta, ukazuje Vintur.
Birtls ukazuje da na poslednjim protestima postoje “nijanse” onih na Tjenanmenu. Poput demonstracija 1989, studenti sa nekih od najprestižnijih univerziteta u zemlji počeli su ovog vikenda da se okupljaju u kampusima. Ali, kovid je obezbedio okvir protesta ne samo za studente u desetinama kampusa već i radnike u Džengdžouu i ljude u Urumćiju.
Po standardima masovnih protesta u inostranstvu brojke u kineskim gradovima proteklih dana su male - nekoliko hiljada u nekim mestima, nekoliko stotina u drugima. Ali, u najnaprednijoj državi po nadzoru u svetu, grupna okupljanja širom gradova radi izražavanja neslaganja su izuzetno retka. Organizovani, koordinisani protesti su pretnja broj jedan koju Komunistička partija Kine nastoji da spreči, ističe Birtls.n