ŠTA DALJE?
Ko je budućnost Srbije, a šta nam očajnički fali Srbija, Srbija, Srbija! Orilo se Dohom, a onda je posle 90 minuta fudbala protiv Švajcarske sve utihnulo. Razočarani smo, tužni, iako ne treba očajavati, ali treba podvući crtu i videti gde smo.
Nećemo sada kao strogi kritičari da raspalimo po reprezentaciji, bilo bi malo neukusno da ih šaljemo uz fanfare i “Nije kome je rečeno...”, a da ih onda “polivamo” 20 dana kasnije. Međutim, možemo da ukažemo na neke probleme, kao i da vidimo kako ćemo u daljoj budućnosti jer nas očekuje ciklus kvalifikacija za Evropsko prvenstvo, “ukleto” takmičenje koje Srbija kao samostalna zemlja nikada nije igrala.
I ŠTA ĆEMO SAD?
Dakle, govorimo o budućnosti ove reprezentacije koja je sada, iako to fudbaleri neće da priznaju, postala brod koji se ljulja na okeanu. Moraće Srbija da podvuče crtu i da vidi kako da 2024. igra na Evropskom prvenstvu, što je sledeći cilj ove generacije.
Kada pogledamo hladne glave, ovih 26 fudbalera i jesu ono što Srbija najbolje ima. Ne treba sada analizirati da li je neko mogao da upadne ili ne, ali treba videti ko od ovih momaka može da postane nova uzdanica, neki novi “džoker” ili novi vođa.
Ako pogledamo odbranu, mogla bi na remont. Recimo, Srđan Babić koji je bio tu, a igra standardno u Primeri, nije dobio veliku priliku, iako je štoper koji se služi levom nogom, što je prilično retko u modernom fudbalu. Imao je Pavlović problema, a možda je samo trebalo probati neko drugo rešenje. Tu je i Eraković, koji je u Zvezdi imao blistave trenutke, ali nije ulazio u igru u Kataru. Možda bi to bio dvojac koji bi u narednim godinama mogao da se proba kako bi videli kuda ovo vodi, jer nam je odbrana ozbiljan problem.
Što se tiče veznog reda, tu bi možda moglo da dođe do određenih promena. Kostić nema alternativu, a trebalo bi mu je pronaći. Možda bi ta mlada reprezentacija mogla da konačno podari nekog A reprezentativca. Dugo, baš dugo nismo imali takav “transfer”, a to bilo pravo osveženje.
VLAHOVIĆ I MITROVIĆ SU STUB NAPADA, SAVRŠENO SE UKLAPAJU, ALI IM JE POTREBNA ZAMENA
DUŠAN TADIĆ
Kapiten. Vođa. Niko reč ne sme da mu kaže i to pokazuje da uliva poštovanje igrača kao što je to nekada radio Nemanja Vidić. I na tome mu treba skinuti
kapu. Međutim, novi vođa će uskoro morati da postoji. Tadić ulazi u godine kada je on sve sporiji, a fudbal sve brži. Videli smo njegovu magiju, on ima lopte koje niko nema i to mu niko ne oduzima.
Međutim, on će u doba EP imati 36 godina, dakle to će možda biti i njegovo poslednje takmičenje, a mi vođu osim njega nemamo. Jasno je da ima autoritet, i treba da ga ima, ali na terenu, u onim ključnim momentima i na velikim utakmicama on više ne pravi razliku. Možda jeste nepopularno mišljenje, ali možda mu treba dati neku drugu ulogu.
Ne kažemo da ga treba skloniti, to sigurno ne, ali da treba nekog drugog igrača promovisati u vođu, kako bi se kasnije, kada Dušan završi reprezentativnu karijeru, lakše svi prilagodili na tog narednog čoveka koji će povući. Ovo nije bio Tadićev turnir, a mnogi misle da, osim njegovih magičnih asistencija, u polju on mora mnogo brže kako bi pravio razliku.
NAPADAČI
Pored toga, treba videti i koliko mogu Joveljić i Jovanović. Napadači koji igraju u svojim kubovima, imaju i učinak, a nisu bili na ovom spisku.
Mitrović i Vlahović su svakako momci koji su stub našeg napada. Oni čine jednu fenomenalnu koheziju, savršeno se uklapaju, ali im je potrebna – zamena. Baš zbog toga što su igrali “bez jedne noge i glave”, treba im neki novi Mitrović i Vlahović koji bi sve to zamenili. Luka Jović mora tek da dođe u formu njih dvojice da bi Piksi stavio “amin” na njegov start protiv ekipa kao što je Brazil.
Napadača nikad dosta, a moramo se okrenuti i nekim novim klincima, a da ponovo ne pominjemo da mlada reprezentacija to još od Vlahovića nije uradila. Dakle, očajnički nam treba sveža krv, da neko nešto promeni, da sa klupe ulaze gladni igrači koji prave razliku isto kao ovi u startnoj postavi.
Srbiju sada očekuje ciklus kvalifikacija za EP, „ukleto“takmičenje koje nikad nismo igrali kao „orlovi“
FORMACIJA
Možda i glavni problem, a možda nije uopšte. Videli smo da smo sa tri štopera bili bušni kao švajcarski sir. U ovom trenutku, kada Srbija nema bekove na vrhunskom nivou, možda jeste bolje rešenje, ali zašto ne probati nešto drugačije, naročito što u narednim kvalifikacijama za EURO imamo protivnike protiv kojih je to moguće.
Imamo Terzića, Mladenovića, čak i Ristića, koji mogu da odgovore zahtevima za te “manje” utakmice, ali da se ne zavaravamo onim – svi igraju fudbal. Kvalitet uvek izađe na površinu, a ti momci su sigurno gladni toga da pokažu da li možda mogu da promene nešto. Piksi će imati glavobolju da napravi nešto drugačije, jasno je da ovaj tim može mnogo i ne mora ništa, ali sada već kreće nešto drugačije i nešto u šta moramo da verujemo kako bi izašli na pravi put.
A na putu uvek dođete do raskrsnice na kojoj morate ili levo ili desno.