DA LI ŽAGUBICA MOŽE DA POSTANE SRPSKI ELDORADO
Ako je suditi po novom nalazištu zlata ”Čoka Rakita” u okolini Žagubice, ova siromašna i nerazvijena opština na istoku Srbije, mogla bi u budućnosti da postane srpski eldorado jer na njenoj teritoriji postoji još jedan lokalitet bogat ovim plemenitim metolom, otkriven pre nekoliko godina u projektu “Timok”.
Informaciju o novom nalazištu zvanično je objavilo Ministarstvo energetike i rudarstva navodeći da je, po preliminarnim rezultatima, reč o veoma bogatom rudnom blagu iz čijeg bi se čistog koncentrata moglo iskoristiti više od 93 odsto ovog plemenitog metala.
Sve u svemu, ako se preliminarni rezultati istraživanja potvrde kao konačni, onda je jasno da Homolje u svetskim razmerama leži na dva najbogatija zlatonosna polja. Pitanje je samo da li će taj nebrušeni dar prirode biti izbrušen bez posledica za životnu sredinu, od čega i zavisi da li će Žagubica postati srpski eldorado ili će i dalje ostati jedna od najnerazvijenijih opština naše zemlje. Pored zlata, Srbija, imajući u vidu površinu i broj stanovnika, iznad svetskih proseka ima i rude bakra, olova, cinka, srebra, litijuma i uglja, što u vreme svetske krize predstavlja značajan razvojni potencijal.
U RUDARSTVU ZAPOSLENO 25.000 LJUDI
Da je to tako za “Blic Biznis” potvrđuje i profesor Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu Rade Jelenković.
- Mineralne sirovine su bile i ostale okosnica privrednog razvoja Srbije, zahvaljujući kojima su razvijeni značajni industrijski kapaciteti, a doprinos ovog kompleksa energetskoj stabilnosti zemlje, učešću u bruto društvenom proizvodu i spoljnotrgovinskom bilansu je ogroman. Procenjuje se da je u Srbiji u drugoj polovini 20. veka godišnje eksploatisano oko 100 miliona tona različitih mineralnih sirovina. Direktna godišnja vrednost proizvodnje bila je veća od dve milijarde dolara, a sa višim nivoima prerade i dvostruko veća. Danas je u rudarskom sektoru zaposleno oko 25.000 radnika - navodi Jelenković.
- U Srbiji je evidentirano više od 70 vrsta mineralnih sirovina: 24 metalične, 46 nemetaličnih, kao i više ležišta uglja, nafte, gasa i uljnih šejlova. Detaljno je geološki istraženo oko 200 ležišta metaličnih mineralnih sirovina od kojih je u eksploataciji manje od 20 i 16 nemetaličnih mineralnih sirovina na više od 180 lokacija. Fosilna goriva se nalaze u 46 ugljonosnih basena, 90 naftnih i gasnih polja i četiri basena uljnih šejlova.
VELIKO BOGATSTVO NA PROSTORU KOSMETA
Neke procene bivše ministarke rudarstva Zorane Mihajlović pokazuju da je u utrobi zemlje neiskorišćeno rudno bogatstvo vredno više od 500 milijardi evra. Stručnjaci pak ne žele na taj način da licitiraju i obazrivi su kod takvih procena bez prethodno završenih geoloških istraživanja i ekonomskih analiza, ali potvrđuju da ne oskudevamo u rudnom bogatstvu.
- Ugalj je značajan energetski resurs Srbije jer se u kolubarskom, kostolačkom i kovinskom basenu nalazi oko šest milijardi tona uglja, a na teritoriji KIM više od sedam milijardi. Ležišta bakra i zlata su izuzetno vredna i te rudne rezerve dovoljne su za višedecenijsku proizvodnju. Što se tiče rezervi olova, cinka i srebra, one se nalaze na Kosovu i Metohiji, dok su utvrđene rezerve van nje relativno male. Ohrabruje i pronalazak ležišta litijuma i bora kod Loznice i ležišta zlata u istočnoj Srbiji. Tu su i ležišta karbonatnih stena koje se obično koriste u građevinarstvu, koja su ekonomski vredna, ali se ne mogu uporediti sa ležištima fosilnih goriva, obojenih i plemenitih metala i litijuma kaže profesor Jelenković.
Ako se preliminarni rezultati istraživanja potvrde kao konačni, onda je jasno da Homolje u svetskim razmerama leži na dva najbogatija zlatonosna polja
Smatram da je odluka o zaustavljanju projekta „Jadar“bila preuranjena. RADE JELENKOVIĆ PROFESOR RUDARSKOGEOLOŠKOG FAKULTETA U BEOGRADU
ODLUKA O LITIJUMU JE BILA PREURANJENA
Važne su i sirovine za kojima postoji velika tražnja u svetu. Na naše pitanje da li se to odnosi i na litijum i da li je opravdana odluka da se ovaj projekat zaustavi, profesor Jelenković kaže:
- Brojni su razlozi koji su doveli do zaustavljanja projekta “Jadar”. Smatram da je odluka preuranjena. Bilo bi mnogo korisnije da je pre donošenja odluke bila završena studija procene uticaja eksploatacije litijuma i bora na životnu sredinu i da je detaljno analizirana od naučne i stručne javnosti. Neophodno je kompleksno sagledavanje svih aspekata eksploatacije i prerade rude, uticaja na životnu sredinu i ekonomskih benefita koje mogu da izvrše samo stručna lica različitih obrazovnih profila.