Gledajte svojim očima i verujte u to što vidite
Sofija Jovanović komšinica koja studira, tek napunila 20, a već apsolvira medicinu. Prosek deset, nula. Nula, nula. Može da bude šta hoće, može da bude sve, a ona izabrala creva. Kaže, zanima me ljudska unutrašnjost i šta je to ljudski smrad - čuje se upečatljiv glas neodoljive Vesne Trivalić… Pardon, možda bi bilje bilo reći Cakane. Čuvene junakinje iz kultne serije „Otvorena vrata“Biljane Srbljanović (režija Miloš Radović, Miroslav Lekić, prve dve sezone 1994. i 1995, RTS)
PRAĆENA POVEĆOM GRUPOM ljudi kroči spratovima Muzeja savremene umetnosti Beograd, zastaje na korak il’ dva od nekog od eksponata, radova Mrđana Bajića...
- Stan broj 4, Mileva Šagovnović... čedomorka (...) Broj 12 Ratko Šagovnović, Rale, mrtvorođenče, 1995 godište. Nije imao šanse, sve da je i u miru začet...“, govori krećući se kroz prostor dok se na njoj, kao u žižnoj tačci, sakupljaju i presecaju pogledi uprti sa lica na kojima se gotovo može opipati pažnja...
Čovek je čoveku medved
No, krenimo redom...
Subota, 23 januar. Rani popodnevni sati. Dan tmuran, hladan, sipljiv i siv. Muzej savremene umetnosti pun posetilaca. Jer, zatvara se velika izložba Mrđana Bajića „Nepouzdani pripovedač“, podsetimo, otvorena 24. septembra minule godine.
Šepure se u prizemlju i po spratovima Mrđanov “Yugomuzej”, zelenkasti Kentaur sa svilenkastom “prada” venčanicom , uzbudljive skulpture, slike, crteži…
A kuriozitet je: kroz izložbu vodi Vesna Trivalić! To jest - Cakana. Odnosno, svojevrstan Bajićev aletr-ego davnih dana. Ili je on njen, ko će ga znati. U svakom slučaju; kako propustiti... Tu je i Biljana Srbljanović.
Upitana da, za „Blic“, izdvoji neki ili neke od radova, kaže:
- Biram eksponat na kom sam i ja radila, a to je ovaj soliter u prizemlju Muzeja i koji objedinjuje više raznih stvari. Mrđan Bajić je bio alter ego Katarine Anđelić, odnosno konceptualistkinje Cakane iz „Otvorenih vrata“, cela njena umetnost je Mrđanova umetnost. Tako smo se, pre 30 godina, Mrđan i ja i upoznali. Posle smo radili i razne druge stvari, postali prijatelji. Pozvao me i da uradimo zajedno nešto i na ovoj izložbi. U suštini, hteli smo da uzmemo te radove koji su bili deo scenografije. Sticajem okolnosti slika koja je, u seriji, stajala u dnevnboj sobi je izgorela. I onda smo smislili da na neki način oživimo taj soliter iz serije. On ga je stavio naglavačke, unutra su stanari medvedići, jer čovek je čoveku ne samo vuk nego i međed, i ja sam napravila neku vrstu spiska stanara, zapravo kratkih opisa sudbina raznih ljudi. A Vesna je delove toga danas govorila. Ukratko, nekav susret više nivoa.
Kako je kazala medijima, u tom soliteru obrnutom naglavačke danas žive neki poznati i nepoznati likovi iz nekadašnje televizijske serije „Otvorena vrata“. Katarina Anđelić, poznatija kao Cakana danas je „ambasadorka, supruga veleposlanika u penziji“, Vojkan je, logično, holivudski glumac… Svetislav Anđelić, brat, je vidovnjak, medijum, lajf kouč… Nole mu je klijent… Dragoslav Jakovljević je legenda… Angelina Savić gospođetina…
Na pitanje “Blica” gde smo danas u odnosu na vreme kada su se pre 30 godina otvorila „Otvorena vrata“, kaže:
- To je bio početak najgoreg vremena, mi smo seriju radili 1993. Još sam bila student na FDU. Ratovi su eskalirali, a nismo ih vodili. „Otvorena vrata“smo radili u privatnoj produkciji u saradni sa RTS-OM, i u početku smo loše prošli. U RTS-U, kad su videli šta je, nisu nam dali čuveni termin nedeljom uveče, nego petkom i to je, kažem, jako loše prošlo u početku. Međutim, onda je počelo često da se reprizira, i publika je prihvatila. Vremenom se pokazalo da je gledaju nove i nove generacije, da komunicira sa njima. Kad sam depresivna odem na FB stranicu serije, gde ima preko 100.000 pratilaca, i čitam komentare koji me nasmeju i oraspolože.
A vodeći grupu posetilaca kroz izložbu i spisak stanara, Vesna Trivalić u jednom trenutku zastaje kraj dve stolice u uglu, iza nje, kroz staklo širi se vidik na zelenilo koje uspeva da dominira nad sivilom dana…
- Penzionisani oficir Jugoslovenske narodne armije. Načelnik odeljenja za trebovanje terenskih vozila sa sistemom za unutrašnje hlađenje. Besan na državu što ga je izdala i oduzela mu već dodeljen stan jer se ispostavio iznenadni manjak bodova na rang listi kad je dete bilo mrvorođeno pa se po pravilniku ne broji. To mu je hvala što se noćima smrzavao kao dispečer hladnjača, da u starosti živi u tuđem stanu, ženinom (a ona je tuđin) i da svoje ništa nema sem grobnog mesta u vidu kapele (u koju može da se uđe) što je podigao kad je onomad sahranjivao sina, ono mrtvorođenče i uz njega kokera Slavišu, živog, da dete ima s kim da se igra na onom svetu. Sad sedi i čeka da tu sahrani i sebe a žena da vidi šta će, kod njega, sina i kokera Slaviše više nema mesta…
Par koraka dalje, veli:
- Broj stana 45, emigrantkinja, zaboravila na svoje, otuđila se u tim Amerikama. (…) Broj 63 Jauković Danijel, 2021. godiše, beba, kad poraste čeka ga teret predaka, ako ne crkne…
Tako smo se, pre 30 godina, Mrđan i ja i upoznali. Posle smo radili i razne druge stvari, postali prijatelji, kaže Srbljanović
Skulptotektura
Izložba “Nepouzdani priopovedač” se toga dana zatvarala u MSU, Biljana Srbljanović je u izjavi istakla i svoje uverenje da će nastaviti svoj život i u drugim prostori
U tom soliteru obrnutom naglavačke danas žive neki poznati i nepoznati likovi iz nekadašnje televizijske serije „Otvorena vrata“
ma, putujući takođe. Kustoski tim čine Miroslav Karić, Aleksandra Mirčić i Žaklina Ratković, a u tekstu na sajtu MSU kaže da postavka predstavlja višedecenijski stvaralački opus Mrđana Bajića, jednog od najprominentnijih aktera savremene umetničke scene u Srbiji.
- Postavljena na svih pet nivoa i u neposrednom okruženju Muzeja, izložba je strukturirana kroz hronološke i tematske celine (‘80 vs ‘90, Yugomuzej, Nepouzdane priče) koje prate sve faze razvoja Bajićevog skulptorskog rada i građenja jedne specifične autorske poetike, pristupa i izraza u mediju skulpture. Postavkom su obuhvaćeni umetnikovi, sad već, amblematski radovi i projekti koji su poslednje četiri decenije obeležili umetnička dešavanja kod nas, u regionu i internacionalno, uključujući i novu interpretaciju projekta Yugomuzej kao i produkciju koja je namenski rađena za aktuelnu izložbu, navodi se u tekstu na sajtu MSU.
I dodaje:
- Nakon Bajićevih prvobitnih istraživanja medijskih potencijala skulpture i odnosa ideja-forma-prostor tokom osamdesetih godina, usledio je period autorovih intenzivnih ispitivanja trodimenzionalnosti forme i izražajnih mogućnosti materijala, u koje počinje da uvodi arhitektonsko-konstruktorsku metodologiju, kasnije definisanu terminom skulptotektura (Lidija Merenik) koja do danas ostaje ključna u tumačenjima njegovog rada i postupaka daljih usložnjavanja i eleboriranja skulptorskih celina koje su neretko podrazumevale i višemedijske izraze. Pored skulptorskih ostvarenja koja predstavljaju vrsne primere skulpture u proširenom polju izložba obuhvata i, za Bajića važan i neodvojiv, crtački opus kao deo istraživačkih procesa i svakodnevne misaone prakse. Crtež ili često, crtež – kolaž, za Bajića su idejna polazišta u testiranju konačnih skulptoralnih formi, nepresušni izvor predložaka i skica za realizovane ili, nikad izvedene radove, mišljene za izlagačke i javne prostore. Izložbene celine, takođe, daju uvide u širok opseg tema kojima se umetnik bavio, u pronicljive i suptilne kritičke refleksije kako istorijsko-društvenih, političkih, kulturoloških konteksta i narativa ovdašnjih prostora, najpre iniciranih neposrednim turbulentnim dešavanjima u poslednjoj deceniji XX veka, tako i globalnih civilizacijskih fenomena kojima su obeležena njegova tematska interesovanja poslednju deceniju i po.
Zahvalnost onom dobu
Potom se navodi da daljem sagledavanju autorskog rada Mrđana Bajića značajno doprinose i pojedinačni izložbeni segmenti posvećeni saradnjama sa drugim umetnicima poput britanskog umetnika Ričarda
Dikona (koji je, pomenimo, govorio na otvaranju), kao i umetnikovom dugogodišnjem profesorskom angažmanu na Fakultetu likovnih umetnosti i edukaciji generacija mladih umetnika. I napominje da su u saradnji sa katedrom za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, Fakultetom likovnih umetnosti i Srpskom akademijom nauka i umetnosti, studenti istorije umetnosti kreirali bazu umetnika koji su studirali kod profesora Bajića i na taj način napravili svojevrstan pregled savremene skulptorske scene u Srbiji poslednjih trideset godina.
A na otvaranju 24 septembra 2022, podsetimo, Mrđan Bajić je, između ostalog, kazao da ima potrebu, ne da govori o svojoj umetnosti, već, da se zahvali.
– Najpre želim da se zahvalim onom dobu i onim vremenima u kojima je neko mislio da ovako fantastičan muzej treba sagraditi za vizuelne umetnike, kao i Ivanu Antiću koji je napravio ovako dijamantsku građevinu...
Uz zahvalnost napomenuo je i:
- Ova izložba može da posluži tome da gledate stvari svojim očima i da verujete onom što vidite. Tu su neke neobične stvari, ali ja sam unapred rekao da sam Nepouzdani pripovedač tako da ne morate da mi verujete, samo gledajte svojim očima i verujte u to što vidite ili umišljate da vidite.