Najbolji je bio Id`akovi}
[ezdesete su jo{ uvijek u Sarajevu bile godine kada se rukomet igrao iz ljubavi, a tada{nju generaciju predvodio je Memnun ^una Id`akovi}, najkompletniji igra~ na ovim prostorima
Druga polovina {ezdesetih godina u jugoslovenskom rukometu protekla je u dominaciji hrvatskih klubova, koje je samo 1969. godine prekinula ekipa iz, kako su simpati~no zvali, najsla|eg mjesta u dr`avi - Crvenke. Titule su redom osvajali Zagreb i Medve{~ak, a zatim su primat preuzeli sjajni igra~i bjelovarskog Partizana, predvo|eni nenadma{nim Hrvojem Horvatom. Rukometa{i Mlade Bosne su ve}inom bili u gornjem dijelu tabele, plasirav{i se izme|u ~etvrtog i osmog mjesta.
Predvodnik generacije
Stara garda se povukla sa scene, a novu je predvodio Memnun Id`akovi} ^una, igra~ koji je `ivot podredio rukometu i koji je svaku utakmicu do`ivljavao kao biti ili ne biti. Sjajni {uter znao je o ovoj igri gotovo sve. Bio je i nenadma{ni ereta{ kada je trebalo, a njegove {raube su odu{evljavale gledaoce na svim stadionima {irom biv{e nam dr`ave. Debitovao je u reprezentaciji jek je `elio da bude u svemu najbolji. Nije volio da gubi ni kada je igrao basketa sa rajom u Fisu. Ta osobina mu je ponekad stvarala i nevolje, a kako je nekada prili~no burno reagovao, bilo je i mnogo onih koji ga nisu previ{e cijenili. No, bez obzira na sve, ^una je bio sigurno najkompletniji igra~ koji je ikada zaigrao na ovim prostorima.
“Mogu pri~ati {ta ho}e, ali da nije bilo Id`akovi}a Mlada Bosna sigurno ne bi bila ono {to jeste, jedan od najcjenjenijih klubova na ovim prostorima”, pri~a Bakir Rudi}. “^una je bio najbolji igra~, prvi strijelac, a mi smo mu bili dobri saigra~i. Davao je i po desetak golova, mi ostali bismo pridodali pokoji i - pobje|ivali smo.”
Volio je Id`akovi} da se nadigrava sa svakim, ali isto tako nesebi~no je pokazivao svoje znanje mladima. Jedno vrijeme je bio i trener juniora, kada se ustajalo u pet ujutro da bi se stiglo na trening u {est, zbog zauzetosti terena u Fisu, gdje su trenirali rukometa{i, ko{arka{i i odboj- simboli~ne da su mogle poslu`iti da se plati samo pokoja kafa. To nije smetalo Id`akovi}u, Zagorcu, Pilipovi}u, Rudi}u, Glasovi}u, Turanjaninu, Dizdaru, Papi}u, Halilovi}u, Polimcu, ^engi}u, Pizovi}u, Efendi}u, ]ustovi}u, bra}i Kulenovi}, bra}i Benco i ostalima da treniraju vi{e nego ozbiljno da ostvaruju pobjede i u duelima sa objektivno ja~im protivnicima.
Prvomajski turniri
No, bilo je to i doba kada su se organizovali prvomajski turniri, a u Fisu su gostovale najbolje ekipe i igra~i svijeta. Bilo je to vrijeme kada se u`ivalo u ljepoti igre, kada su se na izlizanom asfaltu Fisa vidjeli gotovo ~udnovati potezi i golovi, na kojima bi im mogli pozavidjeli i mnogi dana{nji asovi. Ako nije bilo naknada za ulo`ene napore, tada{njim generacijama ostale su uspomene na mnoge turneje po evropskim zemljama, jer je jugoslovenski rukomet bio na cijeni kao jedan od najma{tovitijih.
Ipak, sa porastom popularnosti profesionalizam je sve vi{e kucao na rukometna vrata. Osim skandinavskih zemalja, SR Njema~ke i zemalja tada{njeg isto~nog bloka, ova igra je sve vi{e sticala poklonika u [paniji i Francuskoj. Da bi se odr`alo u dru{tvu najboljih, trebalo je po~eti trenirati i sedam, osam puta na dan.
Po~etak sedamdesetih godina na ovim na{im priostrima je donesena odluka da se zbog lak{eg finansiranja oforme jaka sportska dru{tva. Tako je donesena odluka da se sportisti i sportistkinje iz klubova koji su nosili naziv Mlada Bosna priklju~e daleko ve}oj porodici Sportskog dru{tva @eljezni~ar. Mlada Bosna je oti{la u historiju, a od 18. maja 1970. godine klub egzistira kao @eljezni~ar. Po~ela je nova era uspjeha.