Bira se između sankcija i rata
Dakle, mi “Srbi” znamo šta su sankcije, osjetili smo ih na svojoj poslovičnoj koži i zato ih nećemo uvoditi drugima
Srbija zna šta su sankcije i zato ih neće uvoditi Rusiji. Tako nekako je to objasnila predsednica vlade. Isto redom govore i ostali iz redova režima. Složno im se pridružuje i hor iz opozicije. Stalno slušamo kako je Srbija duboko podeljena. To “duboko” treba da naglasi kako je podela ozbiljna. Ali, vidimo da nije. Ima stvari oko kojih se “Srbi” lako okupe i jednoglasno odluče uprkos “dubokoj” podeli.
Bojkot slovenačke robe
Čitalac, moj vršnjak, seća se da nije oduvek bilo tako. Bilo je situacija kada “Srbi” jesu rado pribegavali sankcijama. Istina, bilo je to davno, pre više od tri decenije. Pozivalo se na bojkot slovenačke robe u sprskim prodavnicama. Od tada do danas mnogo toga se dogodilo, pa se i promenio stav “Srba” prema sankcijama. Jednom kada su i sami postali meta sankcija, to im je promenilo perspektivu. Zato sada, bezmalo s ponosom, “Srbi” obećavaju nikada više nikome sankcije.
O tome zašto se danas podiže zid sankcija oko Rusije ovde se, pak, ćuti. A ako se ne ćuti, otvoreno se pita – šta su to “Rusi” loše uradili da im se uvedu sankcije? Slično se ćuti ili ne zna i kada se pita za razloge nekadašnjih sankcija protiv Srbije. Zaista, zašto su protiv Srbije podignute sankcije
– seća li se neko? Kako to da pamtimo sankcije, a ne pamtimo zašto su “nam” ih uveli? Ili pamtimo, ali i o tome složno ćutimo – ovde se pod “mi” misli na režim i opoziciju.
Dobro, pravimo se da ne znamo, nećemo dalje o tome.
Svet je na ivici rata. Vesti kažu da se Belorusija sprema da napadne Ukrajinu. Napad Belorusije ići će duž granice Ukrajine i Poljske. Namera je da se preseče snabdevanje Ukrajine preko granice s Poljskom. Ako Belorusija zaista uđe u taj idiotski rat, teško da će Poljska ostati po strani. A Poljska je članica NATO-A. Ako je tačno ono što čelnici NATOA kao musketari Alexandra Dumasa
od početka agresije na Ukrajinu ponavljaju: svi za jednog, jedan za sve – eto velikog rata.
Možda je scenarij nategnut, treba verovati da u Belorusiji i Poljskoj ima više pameti nego u Rusiji, ali svakako nije nemoguć. Sankcije treba to da spreče. Sankcije su pokušaj da se rat završi pre nego što se raširi na druge zemlje. Sankcije se koriste umesto oružja. Prezirati sankcije i s ponosom govoriti kako ih Srbija nikada ni protiv koga neće više uvoditi jeste u ovom konkretnom slučaju u stvari zagovaranje rata. To je kao da kažete: nećemo sankcije, hoćemo rat. Jer, o tome se radi, bira se između sankcija i rata.
U pravu je čitalac – šta je Srbija da uvodi sankcije Rusiji? To mu izađe na isto kao da Crna Gora uvede sankcije Rusiji. (A uvešće ih.) Ali, stvar nije u tome. Reč je o simboličnim gestovima ili–akobašhoćete–obiranjustrane.srbija pak odbija da se svrsta. Što bi imalo smisla da su Ukrajina i Rusija jednake vojne sile i da su u rat ušle posle niza sukoba za koje su odgovorne obe strane. Imalo bi smisla i kada bi ovo zaista bioratizmeđunato-airusije.alinije.
Rusija gazi Ukrajinu
Rusija bez i jednog dobrog razloga vojnom silom gazi preko susedne zemlje. Neka mi oprosti čitalac što insistiram na banalnim stvarima. Sve je to