Naviknuti na nasilje
Selma Parisi u svojim kratkim pričama pokazuje kako je zlostavljanje na društvenim mrežama destruktivnije od tradicionalnog zlostavljanja u školskom dvorištu
”Vlak je dolazio sve bliže i bliže, vozač lokomotive zvučnim signalima upozoravao je na dolazeću opasnost. - Lea, makni se! - Ovaj selfie će predobro izgledati! Petra je u posljednjem trenutku uspjela odskočiti, a Lea je pokušala, ali nije stigla. Od udara vlaka i dobivenih ozljeda na mjestu je preminula. Nakon smrti, broj je njezinih pratitelja skočio u nebo.”
Smrt je u ovoj situaciji unovčena i od nje se i dalje nastavlja profitirati, a to je posebno važno mjesto u ovoj zbirci na kojeparisiukazuje.ekstremnislučajevi poput ovoga se ne uzimaju za pravilo zlostavljanja na internetu i zato se sve što je manje radikalno od toga gotovo i ne spominje. A niti jedan slučaj nije bezazlen.nitibrojanjelajkovadjevojke iz priče “Lajk”, a pogotovo zloupotreba nečijih nagih fotografija, Facebook lozinke ili kontinuirano zlostavljanje jer je neko naprosto drugačiji od nasilničke skupine.
U vrijeme krize
Autorica veliki broj svojih priča pozicionira u pandemijski okvir i time pokazuje kako je intenzitet cyberbulliyinga postao pojačan u vrijeme krize.
Priče iz knjige posjeduju određenu tematsku i posljedičnu progresiju, govoreći o kulminiranju posljedica nasilja
”Svjetska pandemija već drugu godinu nesmiljeno briše onih nekoliko preostalih sjećanja na vrijeme kad se s ljudima mogla družiti uživo, a cijeli joj se život premjestio u virtualni svijet. Sada, kada više nemaju jedni druge, virtualni svijet je sve što ljudi imaju. U njemu se lako izgubi pojam o vremenu, jako je zabavan, blještav i užurban. Jedini mu je nedostatak što je nestvaran, neuhvatljiv.”
Sa gubitkom pojma o vremenu i u uronjenosti u virtuelni svijet, destruktivne posljedice odrastanja se gomilaju i rastu do pucanja. Priče koje čitamo u knjizi za cilj imaju ukazati na neuralgične tačke dijela savremene popularne kulture i masovnih medija. Popularna kultura digitalnog doba obilježena je spektaklom, osjećajem zadovoljstva kod konzumenata, ali i raznim kontradiktornostima, i raskidom sa tradicionalnim normama. Zašto je važno razumjeti internet-nasilje i društvo u kojem živimo? S obzirom na to da kulturni izričaj ne može postati popularan ako ga društvo ne prihvata i u njemu ne pronalazi određeno zadovoljstvo, može se zaključiti da broj lajkova, dobro vladanje zakonima društvenih mreža, reflektuju težnje i vrijednosti našeg društva. Odraz trenutne društvene zbilje jesu sve pobrojane situacije u pričama kao i njihove posljedice.
Riječ je o knjizi koja funkcioniše kao udžbenik i kao čitka proza kratkog formata i, što je najvažnije, u javni prostor donosi teme koje su važne, a gotovo u potpunosti skrajnute ili prisutne tek na nivou projekata koji traju koliko i jedan kurs. Selma Parisi daje svoj doprinos književnosti za djecu i mlade, književnosti koja nije “hepiendovska” već edukativna na posve razumljivom nivou, ogoljena do kraja, i koja kao takva pokazuje da su problemi nastali konzumiranjem virtuelnog svijeta daleko opasniji i ozbiljniji od benigne Whatsapp prepiske. Za koga je ona benigna? Za nasilnike, a pogubna za sve druge, dugoročno.